luka je napisao(la):Mixmaster je napisao(la):4. Vežbanje zabacivanja bez pomoći instruktora ili iskusnog prijatelja. Ovo je vrlo opasno. Početnik ne može shvatiti kako se zabacuje bez pomoći. Mora obavezno da angažuje nekog iskusnog mušičara da ga poduči, inače samo-učenje može potrajati godinama i poći u pogrešnom smeru.
Ovo jeste opasno kao sto si poducavao one jadnike na Tari, ljudi imaju opasne probleme krivog zgloba i iscasenog ramena, zbog tvog energicnog zabacivanja, zahvaljujuci tebi mali mix-e btw. jadnice i tvom poducavanju.
OVO JE SUSTA ISTINA A VI SAMO BRISITE! JA I DALJE DRZIM CAS!
pozdrav,
bosko buha, tihi, prle...
O podučavanju zabacivanju treba otvoriti posebnu temu. Postoje različite škole, koje se drastično razlikuju. Najbolji primer je to da jedna škola zabacivanja ne dozvoljava upotrebu zgloba, dok druga traži samo njegovu upotrebu.
Ovo je bilo kulturno, a?
Nažalost, Luka je nekulturan i bolestan. Moderatori nisu obrisali njegove uvrede upućene meni, što znači da ja treba da mu odgovorim na to.
Luka izgleda nije ni bio na Tari, niti je video najbolje crnogorske mušičare u akciji. Ja sam ih učio zabacivanju, prišunjavanju, i celokupnoj filozofiji i pristupu mušičarenju. Iako je to trajalo "samo" tri dana, izuzetno sam ponosan na njihov učinak.
Ti momci (njih desetak), od kojih većina nikada mušičarski štap pre toga nije držala, su trećeg dana moje obuke tako zabacivali, da sam ja samo sedeo i uživao gledajući svoj rezultat. To je bio neverovatan prizor. Zamahivali su i kontrolisali konac i ceo sistem bolje nego mnogi višegodišnji mušičari.
Najinteresantnije je bilo kada sam im zadao "diplomski". Ja sam sedeo na 30 m od obale i zadao im da sami mušičare u Tari. To im je bio treći dan druženja sa pozajmljenim m. štapovima. Pecali su na svoje muve, čije tehnike vezivanja smo im takođe mi pokazali prethodna dva dana. Ja i Kuzma.
Mnoge sam naučio da mušičare, ali taj dan je bio vrhunac moje "karijere" instruktora mušičarenja. Evo šta su uradili:
Dok sam ja ćutao, kao svaki profesor, oni su tiho prišli Tari, namontirali sistem i počeli sa zabacivanjem. Ti mladi momci izgledali su kao stari, iskusni, mušičari. Tako su zabacivali, tako su vodili muvu i takav im je bio izraz lica. Postali su pravi lovci-mušičari.
Za oko sat vremena svaki od njih je izvukao iz Tare po desetak odličnih pastrmki i lipljena, potpuno divljih, rođenih tu, u Tari.
Tada sam znao da sam izvanredno obavio svoj posao.
Eto priče o Tari i mojim učenicima mušičarenja (ne samo zabacivanja).
Nekome to smeta. Ne bih da nagađam zbog čega ovom Luki to smeta, ali znam da mnogi pokušavaju da glume instruktore mušičarenja, a još češće zabacivanja. Neki su čak i diplome za to sticali. Nikakve rezultate nemaju!
Voleo bih da se organizuje takmičenje mojih učenika mušičarenja i onih koji su učili od "pravih" instruktora. Luka, Koky i ostali šup.., prenesite ovaj izazov svojim idolima.
Poručujem moderatorima da je ovo odgovor na prethodni post. Ako nešto čeprkaju, nemoj da brišu ovaj moj tekst, jer sam se mučio da odgovorim ovom šuplj........cu.