Cesto se susrecem sa ljudima koji bi da pocnu da musicare. Postavljaju mi razna pitanja. Kako? Sta? Koji stap, konac? Je li tesko?... i slicne stvari. Onda ja postavim coveku par pitanja. Prvo i najvaznije je: "Jesi li ikad lovio te iste ribe varalicom, prirodnim mamcem ili bilo kako?" Ako kaze da nije, onda znam da covek nema pojma o ribama i ribolovu, pa ce biti tesko nauciti ga najvecoj majstoriji. Ako je vest ribolovac, onda mu samo treba promeniti filozofiju i nauciti ga par stvari. Dakle, musicar koji je nekada lovio prirodnim mamcima ili varalicama, bolje poznaje svog "protivnika" i brze ce doci do ulova. Zamislite s kakvom ce lakocom musicar koji ima iskustva u ribolovu na plovak, upotrebiti nimfu. Naravno, varalicar ce bolje primeniti strimere, cak i od vestog musicara suvim muvama.
S druge strane, ako bismo samo musicarili, tesko da bi se susreli sa vrstama riba koje nisu bas "najomiljenije", poput stuke, grgeca, bucova, bodorke, crvenperke, pa cak i basa.
Postoje retke situacije kada i okoreli musicari koriste drugaciji pribor. Neke tehnike, ipak, omogucavaju lakse pronalazenje potencijalnog musicarskog plena. Evo primera:
Ja sam pre par nedelja pecao varalicom stuku u Nisavi. Ova reka toliko je ugrozena variranjem vodostaja (HE ZAVOJ), da je vrlo tesko u njoj pronaci odgovarajuce mesto za musicarenje stuke. Dakle, mora se u reku zabaciti nesto sto ce na najlaksi nacin namamiti stuku da bar izadje iz skrovista, koje veoma cesto koristi. Tako sam i dobio za par sati i dve stuke od po 2.5 kg. Njih je bilo skoro nemoguce uloviti na tom mestu musicarskim priborom, a ovaj ulov mi kao musicaru sa ove reke mnogo znaci, jer me je uverio u prisustvo ovih babaroga. Nisam slikao ove lepotice, jer sam ih ulovio varalicarenjem, tehnikom koja nije dovoljno sportska za moj ukus. Jednostavno, pojeo sam ih.
S druge strane, ako bismo samo musicarili, tesko da bi se susreli sa vrstama riba koje nisu bas "najomiljenije", poput stuke, grgeca, bucova, bodorke, crvenperke, pa cak i basa.
Postoje retke situacije kada i okoreli musicari koriste drugaciji pribor. Neke tehnike, ipak, omogucavaju lakse pronalazenje potencijalnog musicarskog plena. Evo primera:
Ja sam pre par nedelja pecao varalicom stuku u Nisavi. Ova reka toliko je ugrozena variranjem vodostaja (HE ZAVOJ), da je vrlo tesko u njoj pronaci odgovarajuce mesto za musicarenje stuke. Dakle, mora se u reku zabaciti nesto sto ce na najlaksi nacin namamiti stuku da bar izadje iz skrovista, koje veoma cesto koristi. Tako sam i dobio za par sati i dve stuke od po 2.5 kg. Njih je bilo skoro nemoguce uloviti na tom mestu musicarskim priborom, a ovaj ulov mi kao musicaru sa ove reke mnogo znaci, jer me je uverio u prisustvo ovih babaroga. Nisam slikao ove lepotice, jer sam ih ulovio varalicarenjem, tehnikom koja nije dovoljno sportska za moj ukus. Jednostavno, pojeo sam ih.