Flycasteri se mogu podeliti na dve grupe i po načinu na koji kontrolišu konac dok leti iza njih. U prvu grupu spadaju oni koji u složenijim situacijama, poput "džungle" ili zabacivanja u dalj, obavezno okreću glavu i pogledom prate putanju konca. Drugoj grupi pripadaju oni koji nikada ne skreću pogled sa vode i kao da u glavi imaju snimak zaleđa ili oči na leđima.
Ja pripadam drugoj grupi i sva moja koncentracija pri zabacivanju muve je usredsređena na vodu, kontrolu muve na vodi i očekivani plen. Pre početka zabacivanja, dobro osmotrim šta je iza mene i za par trenutaka procenim kakvi zabačaji su mogući. "3D Snimak" ostaje u mozgu i bez problema izvodim i najsloženija zabacivanja, bez kačenja.
Vrlo često mušičarim na obraslim rekama i kada bih se zavrtao pri svakom zabacu, vrlo brzo bi me uhvatila vrtoglavica.
Primetio sam da početnici, vođeni lekcijama sa video snimaka fly castera sa livada i širokih reka, kojih je prepun Youtube, vrlo brzo dolaze do pogrešnog zaključka, da ako je mesto složeno (zakačaljke i ostale zezalice na sve strane), nije pogodno za mušičarenje. Izbegavaju takva mesta. To je velika greška. Obrasla i složena (moram tako da ih nazovem) mesta su obično oslobođena suvišnih znatiželjnika i najčešće predstavljaju dobro sklonište i stanište riba.
Još jedan način da razlikujemo mušičara-početnika i onog ko je iskusan bacač, je što ovaj prvi zaposeda isključivo čistine i zgodna mesta, dok ih ovaj drugi zaobilazi i nisu mu nimalo interesantna, jer zna da je riba na složenim mestima. Takav mušičar najverovatnije ima oči na leđima.
Naravno, ovi prvi su brojniji i često se čak i grupišu na mestima oslobođenim bilo kakve opasnosti od smetnji pri zabacivanju. Tu im je na raspolaganju mogućnost da izvode mnoge stvari viđene na DVD i Youtube snimcima. Kao po pravilu, sasvim logično, te "majstorije" ih oslobađaju značajnog ulova, za razliku od mušičara sa dobrim back viewom, koji se najčešće jedva iskobeljaju iz džungle nekog rukavca, puni ribe ili utisaka.
Ja pripadam drugoj grupi i sva moja koncentracija pri zabacivanju muve je usredsređena na vodu, kontrolu muve na vodi i očekivani plen. Pre početka zabacivanja, dobro osmotrim šta je iza mene i za par trenutaka procenim kakvi zabačaji su mogući. "3D Snimak" ostaje u mozgu i bez problema izvodim i najsloženija zabacivanja, bez kačenja.
Vrlo često mušičarim na obraslim rekama i kada bih se zavrtao pri svakom zabacu, vrlo brzo bi me uhvatila vrtoglavica.
Primetio sam da početnici, vođeni lekcijama sa video snimaka fly castera sa livada i širokih reka, kojih je prepun Youtube, vrlo brzo dolaze do pogrešnog zaključka, da ako je mesto složeno (zakačaljke i ostale zezalice na sve strane), nije pogodno za mušičarenje. Izbegavaju takva mesta. To je velika greška. Obrasla i složena (moram tako da ih nazovem) mesta su obično oslobođena suvišnih znatiželjnika i najčešće predstavljaju dobro sklonište i stanište riba.
Još jedan način da razlikujemo mušičara-početnika i onog ko je iskusan bacač, je što ovaj prvi zaposeda isključivo čistine i zgodna mesta, dok ih ovaj drugi zaobilazi i nisu mu nimalo interesantna, jer zna da je riba na složenim mestima. Takav mušičar najverovatnije ima oči na leđima.
Naravno, ovi prvi su brojniji i često se čak i grupišu na mestima oslobođenim bilo kakve opasnosti od smetnji pri zabacivanju. Tu im je na raspolaganju mogućnost da izvode mnoge stvari viđene na DVD i Youtube snimcima. Kao po pravilu, sasvim logično, te "majstorije" ih oslobađaju značajnog ulova, za razliku od mušičara sa dobrim back viewom, koji se najčešće jedva iskobeljaju iz džungle nekog rukavca, puni ribe ili utisaka.