E bas cu sledeci put kad krenem za Pirot da ponesem dve sardine, mozda me sestim culom otkrije tako opremljenog i orobi neka juznjacka neuteha < 29 godina, zloupotrebi me, otme mi sardine i poribi Nisavu, pa dobijete i sirovinu za buducu fabriku konzervi, a sasvim upotpunite spisak vrsta koje nedostaju u toj reci. Ali kakve sam srece, samo ce dlakavi Aleksandar Panic da mi otme uzinu!

E, zaustavljati kamione i naplacivati danak-putarinu kofama guste mladji, lepse se dugo nisam nasmejao. Dakle otud "makedonke" toliko u Nisavi.
Cak i ako se napravi kompenzaciono jezero, ono ce samo kako mu ime kaze a Lucky dobro interpretira "smanjiti cunami", ali Nisava vise nikad nece biti klensko-skobaljasko-mrenska u smislu u kome je bila, vec ce postajati za nijansu "uzvodnija" po strukturi zajednice i tu nema pomoci. Slicno je i sa Djerdapskim akumulacijama i promenama strukture zajednica riba u njima, te zalom koji su tamosnji ribari i pecarosi imali. Stvari se nepovratno menjaju i tu nema leka. Ipak, u jednom ljudskom veku ce se valjda takvo stanje pretvoriti u uobicajeno, pa ce i riblji fond biti iskoriscavan u skladu sa njegovim sastavom.
Voda koja izlazi iz Zavoja uvek ce biti hladna, nece se moci ugrejati u kompenzacionom jezeru i uvek ce pogodovati pastrmkama, bitno je samo da se polako ispusta iz njega u Nisavu i da vodostaj bude stabilan, da ne bi stetio ni ribi, a ni ribolovcima koji treba da strahuju za svoju bezbednost. U tom pogledu, Drina je na svoj nacin bolidna reka i pored toga sto je njen (i njenih velikih pritoka) sastav ihtiofaune izuzetno vredan. Porediti Nisavu sa Drinom isto je otpilike kao i porediti Amazon sa Jenisejom ili Angarom ili jezera Viktoria i Bajkal: razlicita biogena istorija njihovih zajednica riba ih je ucinila potpuno drugacijim. Sada je tek, nakon Zavoja, Nisava slicna Drini; ali pre toga je slicnost ove dve reke izostajala jer je Nisava ipak inicijalno uvek bila bitno drugacija reka (na manjoj nadmorskoj visini, u drukcijim temperaturnim rezimima, u vezi sa drugim slivovima i vodama, itd). To ipak nije dovoljan razlog da se kao i mnogo puta ranije prave gluposti i u nove vode trpa nekriticki i nestrucno, samo zbog pecaroskih "muzickih zelja" sve i svasta, recimo, kao kad su od salmonidnog Zavoja i Uvca i Vlasine i mnogih drugih slicnih akumulacija napravljena saranska jezera. Interes ribolovaca spram interesa prirode je nebitan, a prihod moze da se napravi i sa pastrmkama, bez lipljena, plotica, mladica i sardina. Upravo Sasa Panic mi je prvi i rekao za Stanicenje, mladicu i Evliju Celebiju. Ako i kad se taj zapis nadje, te ako se obezbedi potreban kvalitet vode, put repatrijaciji mladice u Nisavu je otvoren. Inace sto se mene tice ne i nikada. A plotica i lipljen, kao sto sam za ovog drugog vec pisao, nisu autohtoni u slivu J. Morave i ... dalje znate sta cu reci. Smatram, dakle, da bi i bez unosa stranih vrsta Nisava bila dovoljno dobra i atraktivna salmonidna reka kako za domace potrebe, tako i za razvoj ribolovnog turizma, samo ukoliko bi se njome dobro upravljalo.
Preporuka je da se poribljavanje izvede maticama iz Visocice, nema nikakve potrebe voziti ih okolo-naokolo iz Nisave, jer to je isti molekularni tip. Takav izlov za potrebe realizacije Srednjorocnog i Godisnjih programa bilo bi moguce i administrativno i terenski realizovati, ali bi trebalo napraviti odgovarajuce prihvatno mesto za te matice i u skladu sa najboljom mogucom praksom obezbediti stalnu dobru strukturu maticnog jata, koje se mora formirati, odrzavati, obnavljati i osvezavati. Naglasavam da to nije posao korisnika, vec specijalizovanog i od strane drzave licenciranog proizvodjaca koji radi sa certifikovanim maticnim materijalom, a da se sve mora raditi pod nadzorom nadleznog drzavnog organa i strucne kompetentne kuce. Tako se radi u toliko prozivanoj Sloveniji i Austriji. U Bosni, koja postaje meka za lepo kostimirane musicare, tome se ne pridaje previse paznje. Ne pretendujem da sam "siguran da ce takva praksa u Bosni kad-tad da dodje glave ribljem fondu", ali sam siguran da bi i oni uradili kako to treba raditi da su znali kako treba ili da im je neko nalozio. To, naravno, u Bosni ne funkcionise tako; tamo privatna inicijativa malog obima predstavlja fizicki spas za osiromasene vode u odsustvu bilo kakve drzavne, pa i ekspertske (i ribarstvene, i konzervacione) kontrole. Ako se pretenduje, dakle, da smo svet, onda znajuci cinenice ne mozemo okretati glavu i praviti se da ne postoji ono sto treba da radimo, a ne svidja nam se iz bilo kog razloga. Ili mozemo, pa onda priznamo da jos nismo svet, nego smo mi i ostavimo svojim potomcima jos koju generaciju mucenja, stapa i sargarepe, a nedaj Boze i jos kog bombardovanja. Jer, sve to ide u paketu sa samoinicijativnim poribljavanjima, uskim interesima i hajducijom mladji (a zabavno je, priznajem).
Ali, neposredno pre masivnog poribljavanja pastrmkom, duznost buduceg korisnika trebalo bi da bude da od elektroprivrede obezbedi projektom predvidjenu tehnologiju rada HE Zavoj i odavanje vode iz kompenzacionog jezera, bilo lepim, bilo tuzbom. Bez toga, efekti poribljavanja bili bi slicni kao i da ga nema.