Filip preparator
Newbie
- Učlanjen(a)
- 18.06.2014.
- Poruke
- 15
- Broj reagovanja
- 0
prepariranje riba
- Začetnik teme antares
- Datum pokretanja
Filip preparator
Newbie
- Učlanjen(a)
- 18.06.2014.
- Poruke
- 15
- Broj reagovanja
- 0
Filip preparator
Newbie
- Učlanjen(a)
- 18.06.2014.
- Poruke
- 15
- Broj reagovanja
- 0
Filip preparator
Newbie
- Učlanjen(a)
- 18.06.2014.
- Poruke
- 15
- Broj reagovanja
- 0
Zahvaljujem na pohvalama...za razliku od ostalih, muzejsko prepariranje je jedino koje može da Vam trajno garantuje sve odlike trofeja kojeg ste upecali ili odstrelili... muzejski preparati se nikad ne "gletuju",odnosno nemaju nista od dodatnih materijala na sebi niti se farbaju er-brašom, tako da ne izgledaju veštački, odnosno kao plastične igračke ili varalice...više o muzejskom prepariranju možete saznati ako na Google-u ukucate prepariranje Filip Knežević I pogledate neki od sajtova na kojima su moji preparati...bistro
Prilozi
Gogo
Hero member
Dobro došao Filipe eto konačno jedan profesionalac među nama amaterima, nadam se da ćeš nas ponešto i naučiti 
Nego kad si već tu i pričaš o muzejskom prepariranju, poveden tvojim prijedlogom da ako želimo više ukucamo u google "prepariranje Fili Knežević" ja tako i napravio (jer me zaista zanima više o muzejskom prepariranju" ali ništa mi o tome nije izbacio. Samo upućuje na tvoju fejs stranicu i slično ... no o samom muzejskom prepariranju ni slova.
Pa sam mislio ako bi nam tu mogao malo pojasniti o čemu se tu konkretno radi, na koji način je to doživotno trajno i ostalo.
Naprimjer na moje poliesterske replike naravno da dajem doživotnu garanciju i sam, ali to je i normalno kad se radi o ribi koja je u biti kopija žive ribe do zadnjeg detalja izlivena u poliesteru.
Stoga me zanima sama tehnika muzejskog prepariranja, naravno ne tražim da nam otkrivaš tajne, nego reci malo više o tome.
Na Austrijskom sajtu njihovog preparatora sam pronašao kako oni to rade u specijalnim "strojevima za isušivanje" no kod svih tih tehnika ostaje da se preparat uslijed isušivanja i skuplja tj. gubi na volumenu i boji, ukoliko se ne skuplja morao bi do te mjere biti nafilovan formaldehidima da je sam po sebi opasan-otrovan za okolinu, pa me baš zanima kako ti to riješavaš.
Osim toga imam još jedno pitanje, kažeš boja se ne vraća air brushevima, pa kako onda uspiješ vratiti boju koja je izgubljena recimo uslijed dubokog smrzavanja ribe, kada joj sam frizz izvuče boju koju je potom nemoguće prirodnim tehnikama sušenja ili strojnog sušenja vratiti, dakle bazira li se tvoja tehnika samo i isključivo na svježe ulovljenoj ribi koja još nije izgubila boju? Naime puno puta nam se desilo, znaju to svi ribiči , da od vode do kuće prođe i po nekoliko sati, u tom periodu gotovo redovno riba ugine i odmah gubi boju.
Prosto mi se čini nevjerojatnim da takvoj ribi vraćaš prirodnu boju bez da koristiš nekakav oblik umjetnih bojila, bilo airbrush bilo kist...
Dakle opiši nam malo tvoje muzejsko prepariranje naravno u okvirima "dozvoljenoga" bez otkrivanaj tajni zanata jer to nitko ne očekuje !
Pozz Gogo
Nego kad si već tu i pričaš o muzejskom prepariranju, poveden tvojim prijedlogom da ako želimo više ukucamo u google "prepariranje Fili Knežević" ja tako i napravio (jer me zaista zanima više o muzejskom prepariranju" ali ništa mi o tome nije izbacio. Samo upućuje na tvoju fejs stranicu i slično ... no o samom muzejskom prepariranju ni slova.
Pa sam mislio ako bi nam tu mogao malo pojasniti o čemu se tu konkretno radi, na koji način je to doživotno trajno i ostalo.
Naprimjer na moje poliesterske replike naravno da dajem doživotnu garanciju i sam, ali to je i normalno kad se radi o ribi koja je u biti kopija žive ribe do zadnjeg detalja izlivena u poliesteru.
Stoga me zanima sama tehnika muzejskog prepariranja, naravno ne tražim da nam otkrivaš tajne, nego reci malo više o tome.
Na Austrijskom sajtu njihovog preparatora sam pronašao kako oni to rade u specijalnim "strojevima za isušivanje" no kod svih tih tehnika ostaje da se preparat uslijed isušivanja i skuplja tj. gubi na volumenu i boji, ukoliko se ne skuplja morao bi do te mjere biti nafilovan formaldehidima da je sam po sebi opasan-otrovan za okolinu, pa me baš zanima kako ti to riješavaš.
Osim toga imam još jedno pitanje, kažeš boja se ne vraća air brushevima, pa kako onda uspiješ vratiti boju koja je izgubljena recimo uslijed dubokog smrzavanja ribe, kada joj sam frizz izvuče boju koju je potom nemoguće prirodnim tehnikama sušenja ili strojnog sušenja vratiti, dakle bazira li se tvoja tehnika samo i isključivo na svježe ulovljenoj ribi koja još nije izgubila boju? Naime puno puta nam se desilo, znaju to svi ribiči , da od vode do kuće prođe i po nekoliko sati, u tom periodu gotovo redovno riba ugine i odmah gubi boju.
Prosto mi se čini nevjerojatnim da takvoj ribi vraćaš prirodnu boju bez da koristiš nekakav oblik umjetnih bojila, bilo airbrush bilo kist...
Dakle opiši nam malo tvoje muzejsko prepariranje naravno u okvirima "dozvoljenoga" bez otkrivanaj tajni zanata jer to nitko ne očekuje !
Pozz Gogo
Filip preparator
Newbie
- Učlanjen(a)
- 18.06.2014.
- Poruke
- 15
- Broj reagovanja
- 0
Muzejsko prepariranje se sastoji iz nekoliko etapa I svaka mora biti maksimalno odradjena da bi trofej bio trajan.Tekst o pripremi preparata I samom prepariranju možete naći na više sajtova ali evo www.musicar.rs/prepariran-trofej-trajna-uspomena
Što se tiče boje, ona se dodaje samo četkicama I u slučajevima kada je to neizbežno.To zahteva izuzetno mirnu ruku I poznavanje kombinivanja prirodnih I veštačkih tinktura da bi se dobila dubina kakvu I živa riba poseduje...evo još jednog trofeja
Što se tiče boje, ona se dodaje samo četkicama I u slučajevima kada je to neizbežno.To zahteva izuzetno mirnu ruku I poznavanje kombinivanja prirodnih I veštačkih tinktura da bi se dobila dubina kakvu I živa riba poseduje...evo još jednog trofeja
Prilozi
Gogo
Hero member
Filip preparator je napisao(la):
Pozz Filipe, sve je ovo fino i krasno što si rekao, opisao i u detalje zanata ne ulazim, samo ... ima jedna stvar s kojom se ne slažem uopće, a svatko tko ima iole umjetničku crtu u sebi ili je vidio dovoljno gotovih umjetnina urađenih air brushom ili kistom zaključiće slijedeće. Boj ne bije svijetlo oružije ... da ne serem previše.
Ono što želim reći, ako se već ulazi u popravljanje boje na preparatu tj. nanošenje novih nijansi jer su stare izblijedile sušenje itd. onda je to tako svejedno dali je nanosiš kistom, airbrushom ili prstom. Onda je to već oblik "gletanja" kako ga ti nazivaš pomalo sa prezirom, a ni tu se nebih s tobom složio da to nije u redu.
"Gletanjem" vraćaš one dijelove ribe koji su se sasušili - skvrčili pa riba izgleda kao mumija, npr. taj tvoj lipljan na početku teksta. Iako fotka nije visoke kvalitete vidi se i prostim okom skvrčenost kože na glavi uslijed sasušivanja, također je to uočljivo na leđnoj "masnoj" peraji koja je izgubila oblik jer se isušila.
Nemoj da se ljutiš, ali ako već imam preparat onda volim da to liči na ribu a ne na mumiju. Dakle nije problem što se gleta nego kako to izgleda u konačnici, vjernost izvornoj rib ne daje ili oduzima gletanje i bojanje nego stručnost-sposobnost osobe da to napravi.
Da se vratim na air brush VS kist. Godinama sam radio kistom, ne samo ribe nego eto pomalo i ulja na platnu, akvarele, temperu i uopće mi nije stran kist kao kist, ali od kada sam počeo raditi sa airbrushom... neusporedivo je te dvije stvari. I što se tiče mekoće boja i nijansi koje možeš izvući, i što se tiče tankog nanošenja. Jer treba da znaš airbrush nije spraj u boci kojeg stisneš i onda on na ribu nanese milimetar debelo boje nego možeš da nanosiš tako puno svijetlih nijasi dok ne dobiješ baš onu koju tražiš.
Toplo bih ti preporučio da potražiš ( a ima ih oko tebe sigurno ) nekog majstora airbrusha i da ti on malo opiše, pokaže samo tehniku. Stvari koje možeš uraditi airbrushom su jako velike, naravno da se to može i kistom, ali zašto brate pješačiti 300 km ako imaš auto i sjedneš pa se voziš ko čovjek
Tip sam koji voli tradicionalno i starinsko ali ima stvari u kojima se jednostavno mora pratiti tehnologija da sam sebi olakšaš život.
Još mi se jedna stvar baš ne sviđa kod tvojih ovdje prikazanih preparata a to ej njihova ukočenost i pomalo nadutost, a fali ti i poprilično dinamike tu i tamo sam vidio da imaš ribu u blagom pokretu ali je većina podosta ukočena.
Današnji vrhunski preparatori riba se trude da im ribe budu što više u dinamičnim pokretima, time dodatno postižu realnost tj. povećavaju sličnost sa živom ribom.
Pogledaj malo stranice Sarmite Inberge ili Ricka Kranea (oboje rade i replike i preparate) , ne stide se ljudi uopće što tu i tamo "pogletaju" i poprskaju airbrushevima svoje ribe a realnost dovedena do savršenstva.
Dakle probaj malo pratiti sadašnjost i osvrni se oko sebe ako želiš da napreduješ u prepariranju tj. konačnoj obradi i realnom izgledu ribe, jer uopće ne stoji tvoja teza da gletane i airbrushom prskane ribe izgledaju kao plastične jer i svjetski priznati majstori uspješno koriste upravo te tehnike popravka isušene kože i mesa ribe.
Ako riba izgleda plastično (i sam imam nekoliko takvih iz mojih početnih - mladih dana prepariranja) onda je to do neuspjeha ostvarivanja realnosti a ne zbog glet tehnike.
Ne ulazi se u ukuse ljudi, imam nekoliko poznanika koji isključivo cijene "mumije" kako ih ja zovem, imam jednu takvu glavu uspomenu od prijatelja iz Norveške, glava bakalara koja je samo osušena na zraku i prelakirana, ova dvojica oduševljeni njome a ja je držim kao loš primjer "mumifikacije" preparata tj. da vide ljudi kako se to ne radi.
Filipe nemoj da se ljutiš ovo je samo iznošenje pogleda na prepariranje s jedne druge perspektive.
pozz
ps
Usput evo jedne fotke američkog smuđa koji je gletan i bojan airbrushom i po meni ovo uopće nije plastično
http://www.taxidermy.net/forum/index.php?action=dlattach;topic=228639.0;attach=111703
prosle godin sam u USA slikao silne preparate ali ne da mi se sad svaku sliku posebno smanjivati da bi postavio na forum..bilo je tu bas takvih ko zivi kakve ih Gogo opisuje a I pomalo "plasticnih" na izgled... no ja bi voleo da imam ovakve trofeje ali na slici I onda repliku istih....mumije nikako ne bih da imam u kuci jer mi je to ruzno... I eto, sto ljudi sto cudi, o ukusima se stvarno nema smisla raspravljati...sto je meni lepo tebi je ruzno I obratno... to je sve sasvim normalno...
o onim velikim pravim stilhedima vazda mastam :
o onim velikim pravim stilhedima vazda mastam :
Prilozi
Mafke Fly
Full member
- Učlanjen(a)
- 17.04.2014.
- Poruke
- 899
- Broj reagovanja
- 1
Gogo,primecujemo potpuno iste stvari,ali ta ''nadutost'' mi bas bode oci. Kad je pomenu ti,onda da samo da potvrdim da isto zapazamo.
Lepo je sto baratas akvarelom,moja omiljena tehniika pored tusa i pera. Tu se vidi ko zna znanje
Lepo je sto baratas akvarelom,moja omiljena tehniika pored tusa i pera. Tu se vidi ko zna znanje
Filip preparator
Newbie
- Učlanjen(a)
- 18.06.2014.
- Poruke
- 15
- Broj reagovanja
- 0
Drago mi je da je ova priča o muzejskom prepariranju izazvala veliko interesovanje kod drugara ribolovaca, pa sam ovih dana imao dosta kontakata preko mejla I mog fejsbuka....a nekoliko vrednih trofeja je već stiglo na prepariranje pa ćete ih uskoro videti na forumu.O ukusima ne bih raspravljao, to je lična svar, ali sam kvalitet I vernost muzejskih preparata ne mogu se uporedjivati sa replikama I polupreparatima koji su zaliveni u plastiku I boju.O tome govori I sama cena I vrednost muzejskih preparata koji dostižu astronomske cene kod kolekcionara I nacionalnih muzeja dok se plastične replike I polupreparati mogu naći svuda za par dolara(eura)...
Samo ime prepariranje(taxidermy) govori o čemu se radi i nema nikakve blage veze sa mumijama već se traži veština da trofej bude ono što jeste sa što manje intervencije veštačkim materijalima..
Što se tiče polažaja odnosno pokreta koji se daje trofeju, on isključivo zavisi od vlasnika koji sam bira kako ću preparat postaviti u prostoru.Ja ga mogu uraditi u bilo kom položaju-pokretu i to je još jedna od prednosti muzejskog prepariranja,jer rad sa odlivcima I plastikom daje vrlo ograničen izbor položaja.Većina ribolovaca bira da trofej ostane ravan celom dužinom jer tako zadržava svu svoju veličinu pošto kada se bilo kako zakrivi ili uvije, vizuelno daje utisak da je kraći nego što jeste.A to, naravno, niko od vlasnika trofeja ne želi, pošto muzejskim prepariranjem sve mere, debljine I dužine ostaju kao kada je trofej izvučen iz vode ili odstreljen
Na žalost, "amerikanizacija" je zahvatila sve oblike umetnosti pa se traži što jeftiniji I lakši način da se dodje do rezultata, tako da je strpljenje, znanje I originalnost- umetnost često zamenjeno er-brašom, gletovanjem I odlivcima riba od plastike.Zato se uvek prvo treba dobro raspitati kome predajete svoje vredne trofeje na prepariranje,pogledati njegove ranije radove, garanciju na trajnost, ili jednostavno posetiti preparatora I videti njegove preparate uživo.Samo tako ćete biti sigurni da Vaš trofej posle "tretmana" kod priučenih preparatora neće postati bezvredna I veštačka igračka koja će brzo propasti...
Evo još jednog muzejskog preparata
Pozdrav iz Zemuna
Samo ime prepariranje(taxidermy) govori o čemu se radi i nema nikakve blage veze sa mumijama već se traži veština da trofej bude ono što jeste sa što manje intervencije veštačkim materijalima..
Što se tiče polažaja odnosno pokreta koji se daje trofeju, on isključivo zavisi od vlasnika koji sam bira kako ću preparat postaviti u prostoru.Ja ga mogu uraditi u bilo kom položaju-pokretu i to je još jedna od prednosti muzejskog prepariranja,jer rad sa odlivcima I plastikom daje vrlo ograničen izbor položaja.Većina ribolovaca bira da trofej ostane ravan celom dužinom jer tako zadržava svu svoju veličinu pošto kada se bilo kako zakrivi ili uvije, vizuelno daje utisak da je kraći nego što jeste.A to, naravno, niko od vlasnika trofeja ne želi, pošto muzejskim prepariranjem sve mere, debljine I dužine ostaju kao kada je trofej izvučen iz vode ili odstreljen
Na žalost, "amerikanizacija" je zahvatila sve oblike umetnosti pa se traži što jeftiniji I lakši način da se dodje do rezultata, tako da je strpljenje, znanje I originalnost- umetnost često zamenjeno er-brašom, gletovanjem I odlivcima riba od plastike.Zato se uvek prvo treba dobro raspitati kome predajete svoje vredne trofeje na prepariranje,pogledati njegove ranije radove, garanciju na trajnost, ili jednostavno posetiti preparatora I videti njegove preparate uživo.Samo tako ćete biti sigurni da Vaš trofej posle "tretmana" kod priučenih preparatora neće postati bezvredna I veštačka igračka koja će brzo propasti...
Evo još jednog muzejskog preparata
Pozdrav iz Zemuna
Prilozi
Gogo
Hero member
Filipe toliko si sada zastranio da prećutiti ne mogu, neću otvarati novu temu taxidermy VS replika jer obadvije tehnike radim i ako se dobro uradi posao onda ti brate nemaš šanse da odrediš koje je bio preparat a koje replika. To je bilo kao pod 1.
Pod 2. trajnost preparata, pa o tome ne treba ni raspravljati (čak ni u pijanom stanju)
Nikada, pazi nikada , N I K A D A , preparat nemože nad-durati repliku, replika je vječna i na njoj nema propadanja, jer je to teoretski nemoguće budući da se staklo plastika ili ti replika ne raspada vremenom, ili bar ne u ovom našem životu, tako da ovo što ti reče : " kod priučenih preparatora neće postati bezvredna I veštačka igračka koja će brzo propasti..." glupost i to povelika.
Svaka replika , naglašavam svaka replika tj. njen majstor koji ju je radio daje doživotnu garanciju.
Ma naravno da se treba raspitati kome predaješ ribu na prepariranje, naravno da postoje majstori i "majstori" prepariranja, ali nismo o tome razgovarali ovdje.
"Muzejski praparati " o kojima pričaš, pa upravo su muzeji ti koji su odlučili lagano ali sigurno zamjeniti svoje preparirane ribe (koje vremenom propadaju a radili su ih vrsni majstori prije 50 i više godina)sa replikama, jer jednostavno vremenom preparati propadaju, zub vremena ih nagriza, da ne spominjem crva i slične napasnike kojima uopće nije strano zariti zube u sve što nije umjetno.
Govoriti ( da ne kažem pljuvati) o priučenim preparatorima, na tako ružan način nije u redu, vrhunski preparatiri, danas žive legende u svojim strukama su upravo priučeni, jer nema svaka država fakultet za preparatore, a rade takve stvari koje je zaista teško raspoznati radi li se o živoj ribi ili gletanoj i airbrushiranoj bezvrijednoj plastičnoj ribi (koja je inače na svjetskim izložbama uzela 1 mjesta ispred općenito taxidermy kategorija, jer ako nisi znao replika je u kategoriji taxidermy preparata i na međunarodnim natjecanjima. Čudno ali tvoje ime još nisam sreo ni na prošlogodišnjoj Europa Taxidermy izložbi u Italiji, niti prethodne godine u Austriji a gospođica "replikatorica" Saramite koja je inače uposlena na u svom taxidermy studiju u Rigi-Latvija bila je na obadvije, čak je i 1.nagrade osvojila sa svojim i preparatima (koji su gletani i airbrushani) a i sa replikama, dakle i zvanično po struci tvoja kolegica. Radi za muzeje... Nije se stidjela i otišla je ove godine na doobuku kod Ricka Kranea , Amera koji je svjetski priznati taxidermist i replikator, dakle otišla je da usavrši svoje tehnike i pored toga što je i sama svjetski priznata majstorica zanata.
Opet ću naglasiti da ne pripadam isključivo replikantima te da i sam radim prepariranje riba, da me neshvatiš pogrešno kako guram ispred sebe samo replikante.
Pod 3. spominješ Amerikanizaciju, e pa brate jes da su Ameri pizde i da ih ja jako ne volim, kao ni ti, ali ne Amere kao Amere nego što njihova politika izigrava svjetske policajce i upliću se gdje god stignu trebalo to ili ne. No po pitanju umjetnosti nisi u pravu, to ni ne dajem za pravo.
Tvoje je prepariranje daleko ispod na desetke Američkih preparatora-taxidermista ( dakle ne replikatora) onih koji rade istu takvu tehniku kao i ti ali im nisi ni blizu, stoga nemoj pljuvati po drugima da ne budeš popljuvan i sam. Nisam od onih koji se podsmjehuju tuđim djelima, tako ni tvojim, od kada sam na forumu ako nisam mogao pomoći nisam ni pljuvao. Svako je djelo vrijedno tako i tvoja, ali sistem "hvali Cigo svoga konja" na račun podsmijavanja i pljuvanja drugih-to ne podržavam.
Pod 4. znaš Filipe ima još jedan velik (+) to "plastičarenje" riba u očima pravih ljubitelja prirode, a to je da je za repliku ubijena samo jedna riba, za dalje je dovoljno da se fotografitra i pusti te naruči replika vrste, veličine, a po fotografiji se ostvare i boje puštene ribe. U današnej doba kada je ribe sve manje a ribiča sve više ovo je i više nego jak argument na strani izrade replika.
Dakle C&R uvelike podržava replike a protivi se prepariranju i kačenju mrtvih riba po zidovima kako to moj drugar reče negdje na forumu.
Pod 5. Uzmi na primjer da loviš na vodi gdje se riba niti ne smije uzeti (ili si toliko daleko od preparatora da nema nikakve šanse da mu doneseš ribu, pa ni frižidera gdje je možeš privremeno smrznuti) a ulovio si trofejni primjerak, tada tu ribu možeš samo da uslikaš poljubiš i pustiš, no ako se javiš nekom od replikatora ili ako imaš novaca za woodcarving, onda ipak možeš na zid okačiti i takav preparat.
Kada bih baš bio toliko zadrt mogao bih popljuvati i prepariranje i replike te veličati samo jednu pravu umjetnost s kojom se nemože porediti niti prepariranje niti repliciranje a to je fish-woodcarving, ali gle čuda i to je izmislio Amer, ne ne brate nije izmislio ali su novčano jači pa si mogu dozvoliti da plate tu umjetnost, jer to je prava umjetnost.
Uraditi u drvetu , dakle izrezbariti ribu, pa je oslikati. Opet je tu vodeći jebeni Amer od kojega sam i sam učio wood carving. Njegova djela (drvene skulpture) su se kretala (jer je pokojni) od početnih 600-700 dolara do 10-tke tisuća dolara. A ni on nije bio isključiv, radio je i plastične ribe i prepariranje (radi se o pokojnom Ed Walickiju, legendom woodcarvinga i replika. No ovo nije današnja tema, želim reći da je majstor majstor bez obzira koju tehniku koristi, bitno je da je završeno djelo urađeno što realističnije a ne da imaš mrtvu ribu na zidu.
Mislim da svatko ima pravo na svoje mišljenje sve dotada dok ne pljuje po tuđem, stoga nemam namjeru dodatno zatezati ovu raspravu sa čovjekom koji ima visko mišljenej o sebi a ne uvažava druge. Isključivost je veoma loša osobina koliko god da mislio kako si u pravu samo ti i nitko drugi.
Dakle dragi naš Filipe želim ti puno posla, puno lijepih trofeja a vrijeme će pokazati koliko nisi bio u pravu kada si popljuvao i priučene preparatore i veštačke igračke koje će brzo propasti.
Pozz iz B.Manastira od jednog jako "priučenog" preparatora koji je o prepariranju, replikama i woodcarvingu učio iz knjiga i sa interneta a bez diplome sa fakulteta za preparinje riba i životinja.
Pod 2. trajnost preparata, pa o tome ne treba ni raspravljati (čak ni u pijanom stanju)
Nikada, pazi nikada , N I K A D A , preparat nemože nad-durati repliku, replika je vječna i na njoj nema propadanja, jer je to teoretski nemoguće budući da se staklo plastika ili ti replika ne raspada vremenom, ili bar ne u ovom našem životu, tako da ovo što ti reče : " kod priučenih preparatora neće postati bezvredna I veštačka igračka koja će brzo propasti..." glupost i to povelika.
Svaka replika , naglašavam svaka replika tj. njen majstor koji ju je radio daje doživotnu garanciju.
Ma naravno da se treba raspitati kome predaješ ribu na prepariranje, naravno da postoje majstori i "majstori" prepariranja, ali nismo o tome razgovarali ovdje.
"Muzejski praparati " o kojima pričaš, pa upravo su muzeji ti koji su odlučili lagano ali sigurno zamjeniti svoje preparirane ribe (koje vremenom propadaju a radili su ih vrsni majstori prije 50 i više godina)sa replikama, jer jednostavno vremenom preparati propadaju, zub vremena ih nagriza, da ne spominjem crva i slične napasnike kojima uopće nije strano zariti zube u sve što nije umjetno.
Govoriti ( da ne kažem pljuvati) o priučenim preparatorima, na tako ružan način nije u redu, vrhunski preparatiri, danas žive legende u svojim strukama su upravo priučeni, jer nema svaka država fakultet za preparatore, a rade takve stvari koje je zaista teško raspoznati radi li se o živoj ribi ili gletanoj i airbrushiranoj bezvrijednoj plastičnoj ribi (koja je inače na svjetskim izložbama uzela 1 mjesta ispred općenito taxidermy kategorija, jer ako nisi znao replika je u kategoriji taxidermy preparata i na međunarodnim natjecanjima. Čudno ali tvoje ime još nisam sreo ni na prošlogodišnjoj Europa Taxidermy izložbi u Italiji, niti prethodne godine u Austriji a gospođica "replikatorica" Saramite koja je inače uposlena na u svom taxidermy studiju u Rigi-Latvija bila je na obadvije, čak je i 1.nagrade osvojila sa svojim i preparatima (koji su gletani i airbrushani) a i sa replikama, dakle i zvanično po struci tvoja kolegica. Radi za muzeje... Nije se stidjela i otišla je ove godine na doobuku kod Ricka Kranea , Amera koji je svjetski priznati taxidermist i replikator, dakle otišla je da usavrši svoje tehnike i pored toga što je i sama svjetski priznata majstorica zanata.
Opet ću naglasiti da ne pripadam isključivo replikantima te da i sam radim prepariranje riba, da me neshvatiš pogrešno kako guram ispred sebe samo replikante.
Pod 3. spominješ Amerikanizaciju, e pa brate jes da su Ameri pizde i da ih ja jako ne volim, kao ni ti, ali ne Amere kao Amere nego što njihova politika izigrava svjetske policajce i upliću se gdje god stignu trebalo to ili ne. No po pitanju umjetnosti nisi u pravu, to ni ne dajem za pravo.
Tvoje je prepariranje daleko ispod na desetke Američkih preparatora-taxidermista ( dakle ne replikatora) onih koji rade istu takvu tehniku kao i ti ali im nisi ni blizu, stoga nemoj pljuvati po drugima da ne budeš popljuvan i sam. Nisam od onih koji se podsmjehuju tuđim djelima, tako ni tvojim, od kada sam na forumu ako nisam mogao pomoći nisam ni pljuvao. Svako je djelo vrijedno tako i tvoja, ali sistem "hvali Cigo svoga konja" na račun podsmijavanja i pljuvanja drugih-to ne podržavam.
Pod 4. znaš Filipe ima još jedan velik (+) to "plastičarenje" riba u očima pravih ljubitelja prirode, a to je da je za repliku ubijena samo jedna riba, za dalje je dovoljno da se fotografitra i pusti te naruči replika vrste, veličine, a po fotografiji se ostvare i boje puštene ribe. U današnej doba kada je ribe sve manje a ribiča sve više ovo je i više nego jak argument na strani izrade replika.
Dakle C&R uvelike podržava replike a protivi se prepariranju i kačenju mrtvih riba po zidovima kako to moj drugar reče negdje na forumu.
Pod 5. Uzmi na primjer da loviš na vodi gdje se riba niti ne smije uzeti (ili si toliko daleko od preparatora da nema nikakve šanse da mu doneseš ribu, pa ni frižidera gdje je možeš privremeno smrznuti) a ulovio si trofejni primjerak, tada tu ribu možeš samo da uslikaš poljubiš i pustiš, no ako se javiš nekom od replikatora ili ako imaš novaca za woodcarving, onda ipak možeš na zid okačiti i takav preparat.
Kada bih baš bio toliko zadrt mogao bih popljuvati i prepariranje i replike te veličati samo jednu pravu umjetnost s kojom se nemože porediti niti prepariranje niti repliciranje a to je fish-woodcarving, ali gle čuda i to je izmislio Amer, ne ne brate nije izmislio ali su novčano jači pa si mogu dozvoliti da plate tu umjetnost, jer to je prava umjetnost.
Uraditi u drvetu , dakle izrezbariti ribu, pa je oslikati. Opet je tu vodeći jebeni Amer od kojega sam i sam učio wood carving. Njegova djela (drvene skulpture) su se kretala (jer je pokojni) od početnih 600-700 dolara do 10-tke tisuća dolara. A ni on nije bio isključiv, radio je i plastične ribe i prepariranje (radi se o pokojnom Ed Walickiju, legendom woodcarvinga i replika. No ovo nije današnja tema, želim reći da je majstor majstor bez obzira koju tehniku koristi, bitno je da je završeno djelo urađeno što realističnije a ne da imaš mrtvu ribu na zidu.
Mislim da svatko ima pravo na svoje mišljenje sve dotada dok ne pljuje po tuđem, stoga nemam namjeru dodatno zatezati ovu raspravu sa čovjekom koji ima visko mišljenej o sebi a ne uvažava druge. Isključivost je veoma loša osobina koliko god da mislio kako si u pravu samo ti i nitko drugi.
Dakle dragi naš Filipe želim ti puno posla, puno lijepih trofeja a vrijeme će pokazati koliko nisi bio u pravu kada si popljuvao i priučene preparatore i veštačke igračke koje će brzo propasti.
Pozz iz B.Manastira od jednog jako "priučenog" preparatora koji je o prepariranju, replikama i woodcarvingu učio iz knjiga i sa interneta a bez diplome sa fakulteta za preparinje riba i životinja.