Prvo mi je bilo cudno kad sam ih u proslu nedelju uocio u meandru reke koji su do skoro nastanjivali sarani, bandari, klenovi, po koja pastrmka, sitna bela riba kao i stuke. Mala digresija u startu - na ovom sam mestu u poslednjih dva meseca imao pet stuka na stapu (mali streamer-i) ali su mi sve do jedne pregrizle tipete (14-16) jer su se pojavljivale u trenucima lova na klenove, bandare i pastrmke a ja sam bio lenj da promenim predvez vec sam uzivao u kratkoj borbi dok nisu pobegle i nisam brinuo previse. Ergo, mrene su u jatima zauzele teren i rovare po peskovitom/muljevitom dnu u potrazi za larvama ili crvicima verovatno. Na ovom delu je moguce samo pecanje sa obale, a ulazak u vodu i onako nema smisla jer svaki korak dize oblake mulja a zatim sledi - hvala, do vidjenja. Borba je bila vrlo mlaka, najslabija sa najvecom ribom sto ja tumacim tako da su ribe izmorene od mresta i nisu bile zainteresovane za fight sa napaljenim musicarem! Ista situacija kao prosle godine kad sam u julu po najvecoj vrucini ulovio par mrena na mali vobler i gumice sa jig glavama 1 - 2 gr.??!! Nikakva borba, kao natopljenu krpu da vucem. Uspevao sam da im pridjem na dve duzine stapa i predveza i nista ih nije tangiralo mnogo. Pad kanapa na vodu i buckanje nimfi kao i podizanje istih nisu ni primecivale. Kad nimfa padne medju njih krenu ka njoj ali se predomisle i nastave da rovare po blatu. Kad ih nesto isprepada ili se lagano sve odjednom premeste u drugi deo meandra ili preplaseno razbeze da bi se nakon desetak minuta ponovo vratile. Namenjao sam se nimfi kao manijak dok nisam okacio ove najmanje i najlakse, sto me zacudilo jer su prilicno neupadljive. Nimfa padne medju njih, jedna od riba se izdvoji i usisa je, malo vuce, dva tri mlaka pokusaja bega i vec se preda. Ni jedna nije otisla na cekrk i kocnicu, sve su dovucene do obale u tri, cetiri poteza kanapom.