no, recimo baš baš uzgajalište, ili voda gde je šaran navikao da na pamet bez ikakvog straha pokupi sve što padne u vodi e takvog šarana možete uloviti i vezanih očiju. Pre mesec dana sam posetio jedan botačnički vrt (vrtove - kompleks) i tamo je par jezeraca gde su koi šarani, golaći i ljuskari svi zajedno. Na jednoj vodi riba je toliko naviknuta da kada vas vidi da idete uz obalu prati vas, na jednom mestu sam se zaustavio i tu se skupila gomiletina šaran. Za foru sam bacio kamenčić i ribe su se otimeale koa če prva da ga zgrabi, malo dalje gde ih nema toliko isto tako krenu za kamenom i pokupe ga, naravno posle i ispljunu jer vide da nije jestiv. Uglavnom, kada je šaran naviknut da ga hrane to nije nikakva umetnost uloviti ga. Ako se on svoju hranu nalazi u prirodi ili nije naviknut da jede čoveku skoto iz ruke on je onda vrlo plah plen, svaka neopreznost ribolovca ga učini još težim za uloviti. Tu več treba pristup šta i kako. Kod naviknute ribe ništa nije važno, samo baci mamac u vodu i riba je tu. Verujem da bi takve ribe ubrzo postalo dosadno loviti.