zvezdan je napisao(la):
Markoviću,napiši nešto o samom ribolovu.Kakav je bio udarac,borba...?
Aj da probam, mada nisam vičan bez gestikulacije.
Pobegao sam na vodu negde oko 16 i 30 sa namerom da ćapim nekog bucova ili štuku.
Pogled na vodu blagi očaj, bucova ni za lek, ali voda u porastu taman kako treba za štuku, koja se po
takvom vodostaju nabija u pojas trave. Probao jedno sat vremena i ćapim dve malecne štuje. Ali. konstantno čujem da negde bućka i nikako da provalim gde, jer vetar pravi talase, pa ne mogu da snimim. Pogled non-stop luta dok vuckaram strimer. Nikako da snimim gde se to javlja. Polako crv u glavi radi, kaže: "Beži kuci, smrzo si se ko ona stvar". I na kraju ga poslušam.
Međutim, mrzi me da se krećem po mulju, pa krećem uz vodu da bi izbegao mulj. Deset metara sam napravio, kad snimim na sred vode izleće kederče. A posle i celo jato zelenaca pršti u lepezu. Znam, smuđ juri, pa reko daj da probam. I tako sat vremena pršti na sve strane, a ja menjam ko blesav strimera za strimerom. Te ovakav, te onakav, malo ova boja, malo ona boja, ma jok ni da me omiriše. Kontam nešto da probam daivera kojim sam ćapio one dve štukice.
Prvi zabac jok, drugi zabac cimnem jedno dva puta pa napravim pauzu. Da cimnem ponovo nece nesto, kao da sam
krpu zakačio. Delić sekunde je trajao rebus u mojoj glavi. Udri po kontri ...tujeeeeeeeee.
Iz kontre štap se savija u kiflu i tromo se ispravlja. Računam mašala riba, nikako da ga vidim jer pumpa sve prema dnu.
I povremeno ceo štap zavibrira. Trajalo je to navlačenje jedno 5 min, dok se nisam setio da mi je predvez 0.30 mm i na kraju sajla. Mislio sam samo malo da probam da li hoce

. Pa me mrzelo da prevezujem. Probam na silu i polako kreće ka meni. Ali se konstantno drži dna, pa mi prolazi koroz glavu da nije mozda brkata životinja (som). Bila su jedno dva-tri kratka bega od po pola metra i kreće prema površini. Prokuva se na jedno dve dužine štap, ali ne vidim jer pade debeli mrak. Probam još da forsiram, ali ne da se, odvešće mi jedno dva metra kanapa. Pa ponovo, prokuva na površini. Stanem malo sa forsiranjem i osećam da ga štap sam ispunpava. Nije to brka, mora da je smuđetina.
Polako ga sad privlači, mislim se u sebi. Nemoj da zajebeš situaciju, nece ti se pružiti druga prilika da imas takvog smuđa na štapu. Privukao sam ga na domašaj ruke. Šipak - mala mi ruka da ga obuhvatim, šta ću, guraj u škrge.
Kad sam ga digao iz vode mislio sam da ja preko 1 metra. Strašno poče adrenalin da me trese, to mi se odavno nije desilo. Polako sečem ka obali, a on miran ko bubica - ni da pisne. Spuštam ga u travu i sam sebi ne mogu da verujem da sam ćapio tolikog smuđa na musičarski pribor. Želja mi neda mira, i okrećem se da probam još malo

.
Vrnem se otprilike tamo gde sam stajao i još dvaput se ponovi cela priča, samo što su igrači malo salabiji. Pa ne izlazim iz vode nego ih stavljam u striping basket. Tri komada - dosta je, idem sad definitivno kuci.
Kontam dok izlazim da sam namerno izvadio foto-aparat iz automobila. Jer pocinjem da tripujem da mi je maler.

Probam sa mojim mobilnim da slikam, jok neće, nema mogućnost da slika u mraku. Levo-desno gledam, da nije još neki fanatik na vodi da pozajmim foto-aparat. Izlazim na damu i vidim auto se približava. Mašem da stane i staje.
Prepoznajem prijatelja koga nikako ne mogu da prebacim u mušičare - strašan tvisteraš. "Daj, Sale, majke ti, imas li foto aparat?" "Nema", kaže, "šta ce ti?" "Pa da se slikam sa ribom, ludače". Pita šta sam ulovio i sllazimo niz damu. I vadi mobilni da slika, kad je video smuđeve, šok - ne može da veruje. "To sve na taj hula-hup?" "Ma jok, rukama sam ganjao po obali", odgovaram. Pravimo fotke i odlazimo na piće u obližnju kafanicu da častim, jer su to prvi ozbiljni smuđevi sa mušičarskim priborom koje sam ćapio.
To jo to otrilike :lol:
P.S.
Ovo su prve tri ribe koje sam doneo kući otkako mušičarim.
I da, merke sam zaboravio: 48, 56 i 71 cm.