Prelistah malo postove pod temom czech nymphing, pa me to malo podstaknu na malo razmisljanja. Setih se da, kad god se pomene tirolac, vaser kugla, varalica, prirodni mamci, mi musicari obicno pomislimo na ugrozenost iskljucivo pastrmki i lipljena. Kakve li zablude!!
Sumadinac u jednom postu kaze da je tirolac zabranjen, a i sistemi poput czech nymphinga. Ja bih voleo da je tako, ali to nije istina. U Srbiji nije zabranjeno koristiti vise muva na sistemu, otezavati ih bilo kako, pa cak ni tirolskim drvcetom. Takodje, vaser-kugla je potpuno legalan rekvizit u sportskom ribolovu. Dakle, u Srbiji nije nesportski koristiti ove dozvoljene tehnike. Varalicarenje je takodje dozvoljeno, kao i lov prirodnim mamcima na vecinu ribljih vrsta. Da se ja pitam, svi bi morali da pecaju musicama, ali...
Evo jedne nove teme koja proizilazi iz ovoga: Zasto zabranjivati lov tirolskim drvcetom, vaser kuglom, varalicom ili prirodnim mamcem samo vrstama Salmonidae? Oko 50 % nasih musicara najcesce lovi ostale vrste riba (ne Salmonidae), koje su takodje ugrozene, i nama podjednako smetaju te manje sportske tehnike. Ja poludim dok musicarim stuku, a varalice sevaju na sve strane, preoravajuci sva najbolja mesta, dok kederi cekaju na svakom kvadratu bare. Zamislite kako se osecam dok musicarim bodorke, a neko baca kilograme hleba talasajuci celu baru. Ili: Ja musicarim klena i bucova, a neko mi ceslja Moravu vaser-kuglom? Verujte da se potpuno isto osecam kad sretnem ribolovca koji kao mamac koristi kavijar na Visocici, loveci pastrmke.
Nekako kad pominjemo manje sportski ribolov, uvek mislimo na planinske reke, kojih je kod nas, u Srbiji veoma malo. Cak se i musicarski reviri formiraju iskljucivo na planinskim rekama, a nase podneblje je jedno od najgorih u Evropi za tako nesto! Istovremeno, nase vode kao da placu za posebnim musicarskim revirima gde bi se lovile stuke, basovi, klenovi, sarani... Kad cemo da shvatimo da ovo nije ni Slovenija, ni USA, ni Bosna, vec zemlja polu-revnicarskih reka i jezera?
Redom propadaju pastrmski musicarski reviri u Srbiji, jer su na rekama u kojima ova riba od ranije jedva opstaje. Krupniji primerci od kilograma nemaju gde ni da se okrenu, koliko su smesno male te reke. Kako sacuvati desetak pastrmki u viru od prekobrojnih musicara koji ih besomucno ubadaju? Tesko! To ne bi uspelo ni Englezima.
Gledam neke DVD-je sa snimcima musicarenja stuke i basa, pa sve vidim terene kakvih ima i u Srbiji. Gledajuci snimke americkih musicara na pastrmke nisam video mesta slicna nasim. U Srbiji nema dovoljno potencijala za formiranje salmonidnih musicarskih revira i pored nase velike zelje da bas na takvim mestima pecamo. Zelje i stvarnost su u nasem slucaju potpuno razlicite. Zalosno...
Ali ima resenja! Ne mogu da prestanem da mastam o stukaroskom musicarskom reviru, sa stuketinama od 5- 10 kg, koji bi za kratko vreme bacio u zasenak sve obliznje revire sa lipljencicima i pastrmcicama. Ujedno, to bi bila prava retkost u turistickoj ponudi, koja bi zaista privukla sve nas. Posle visestrukih obilazaka pastrmskih revira Bosne, Slovenije ili Crne Gore, svi bismo rado obisli i ono sto moze da ponudi Srbija. Sa nabrojanim zemljama se ne mozemo (ni u snu)nadmetati u lepoti pastrmskih reka, ali mogli bismo da ponudimo nesto sto oni nemaju. Mozda onda nase komsije pocnu da dolaze kod nas, jer im je ponuda jednolicna: potocara, kalifa i lipljen. Ako hocemo da budemo jednako interesantni i donekle ravnopravni, treba da ponudimo nesto interesantno. Siguran sam da Slovenac nece doci da musicari na Vlasini ili Moravici i Studenici. Jos manje ce to da uradi Bosanac. A zasto bi Nemac ili Francuz preskocio Sloveniju i Bosnu? Ali ako mu kazete da se ovde love na strimera stuke od metra, doci ce isto kao sto mi posecujemo njihove revire.
Moracemo da ponudimo ono sto imamo. Kao u muzici: Ja ne volim folk, voleo bih da je ovo zemlja gde je rodjen Elvis, ali mi mozemo da izvozimo samo turbo-folk, a nikako rock! Stranci dolaye u nasu zemlju da slusaju Cecu i trubace (ja ih ne podnosim), a ne Bajagu, Neverne bebe ili Riblju corbu.
Sumadinac u jednom postu kaze da je tirolac zabranjen, a i sistemi poput czech nymphinga. Ja bih voleo da je tako, ali to nije istina. U Srbiji nije zabranjeno koristiti vise muva na sistemu, otezavati ih bilo kako, pa cak ni tirolskim drvcetom. Takodje, vaser-kugla je potpuno legalan rekvizit u sportskom ribolovu. Dakle, u Srbiji nije nesportski koristiti ove dozvoljene tehnike. Varalicarenje je takodje dozvoljeno, kao i lov prirodnim mamcima na vecinu ribljih vrsta. Da se ja pitam, svi bi morali da pecaju musicama, ali...
Evo jedne nove teme koja proizilazi iz ovoga: Zasto zabranjivati lov tirolskim drvcetom, vaser kuglom, varalicom ili prirodnim mamcem samo vrstama Salmonidae? Oko 50 % nasih musicara najcesce lovi ostale vrste riba (ne Salmonidae), koje su takodje ugrozene, i nama podjednako smetaju te manje sportske tehnike. Ja poludim dok musicarim stuku, a varalice sevaju na sve strane, preoravajuci sva najbolja mesta, dok kederi cekaju na svakom kvadratu bare. Zamislite kako se osecam dok musicarim bodorke, a neko baca kilograme hleba talasajuci celu baru. Ili: Ja musicarim klena i bucova, a neko mi ceslja Moravu vaser-kuglom? Verujte da se potpuno isto osecam kad sretnem ribolovca koji kao mamac koristi kavijar na Visocici, loveci pastrmke.
Nekako kad pominjemo manje sportski ribolov, uvek mislimo na planinske reke, kojih je kod nas, u Srbiji veoma malo. Cak se i musicarski reviri formiraju iskljucivo na planinskim rekama, a nase podneblje je jedno od najgorih u Evropi za tako nesto! Istovremeno, nase vode kao da placu za posebnim musicarskim revirima gde bi se lovile stuke, basovi, klenovi, sarani... Kad cemo da shvatimo da ovo nije ni Slovenija, ni USA, ni Bosna, vec zemlja polu-revnicarskih reka i jezera?
Redom propadaju pastrmski musicarski reviri u Srbiji, jer su na rekama u kojima ova riba od ranije jedva opstaje. Krupniji primerci od kilograma nemaju gde ni da se okrenu, koliko su smesno male te reke. Kako sacuvati desetak pastrmki u viru od prekobrojnih musicara koji ih besomucno ubadaju? Tesko! To ne bi uspelo ni Englezima.
Gledam neke DVD-je sa snimcima musicarenja stuke i basa, pa sve vidim terene kakvih ima i u Srbiji. Gledajuci snimke americkih musicara na pastrmke nisam video mesta slicna nasim. U Srbiji nema dovoljno potencijala za formiranje salmonidnih musicarskih revira i pored nase velike zelje da bas na takvim mestima pecamo. Zelje i stvarnost su u nasem slucaju potpuno razlicite. Zalosno...
Ali ima resenja! Ne mogu da prestanem da mastam o stukaroskom musicarskom reviru, sa stuketinama od 5- 10 kg, koji bi za kratko vreme bacio u zasenak sve obliznje revire sa lipljencicima i pastrmcicama. Ujedno, to bi bila prava retkost u turistickoj ponudi, koja bi zaista privukla sve nas. Posle visestrukih obilazaka pastrmskih revira Bosne, Slovenije ili Crne Gore, svi bismo rado obisli i ono sto moze da ponudi Srbija. Sa nabrojanim zemljama se ne mozemo (ni u snu)nadmetati u lepoti pastrmskih reka, ali mogli bismo da ponudimo nesto sto oni nemaju. Mozda onda nase komsije pocnu da dolaze kod nas, jer im je ponuda jednolicna: potocara, kalifa i lipljen. Ako hocemo da budemo jednako interesantni i donekle ravnopravni, treba da ponudimo nesto interesantno. Siguran sam da Slovenac nece doci da musicari na Vlasini ili Moravici i Studenici. Jos manje ce to da uradi Bosanac. A zasto bi Nemac ili Francuz preskocio Sloveniju i Bosnu? Ali ako mu kazete da se ovde love na strimera stuke od metra, doci ce isto kao sto mi posecujemo njihove revire.
Moracemo da ponudimo ono sto imamo. Kao u muzici: Ja ne volim folk, voleo bih da je ovo zemlja gde je rodjen Elvis, ali mi mozemo da izvozimo samo turbo-folk, a nikako rock! Stranci dolaye u nasu zemlju da slusaju Cecu i trubace (ja ih ne podnosim), a ne Bajagu, Neverne bebe ili Riblju corbu.