Alpe,i ja sam zagriženi bucovdžija još malo pa 20 godina,usamljene bucove gledam jako dugo,veliki broj njih sam hvatao i ispred samih nogu,međutim,ovo mesto je zaista specifično zbog svoje konfiguracije,bistra i plića voda sa grabljivcem koji se nalazi tik uz ivicu keja, koji retko kad zalazi dublje i dalje od obale.Taj je u toku svog života,da bi uopšte i izrastao barem do 3 kg.,naučio da izbegava mreže,koje su ovde strašna pošast,veliki broj varaličara koji mu svakodnevno pljuskaju sa svim i svačim,i još puno neprijatnih stvari po njegovo zdravlje.Radi se o potezu dugom oko pedesetak metara,nema mnogo krupnih,možda 3-4 komada,a ti su lukavi.Na drugim terenima je zaista drugačije.Dok sam išao ispod hidroelektrane,gde su prilično divlje ribe i gde je voda zamućenija i brža,nisam se suočavao sa ovakvim poteškoćama poput praćenja strimera.Tamo je lupao za medalju.
Što se tiče vođenja,ni sam ne znam koliko tehnika sam u životu koristio,međutim,omiljena mi je povlačenje strimera u par kratkih trzaja a onda jedan duži.Tipet mi je 0.17 fluorokarbon,po bistroj vodi ga produžujem i do metra.
Uh,poziva me kolega sa posla,koji nije ribolovac ali ima vikendicu na Dunavu u nekakvoj divljini,da me povede čamcem na sprud blizu njegove kućice.Tu kaže ima bucova i preko 6-7 kg.,koji,kaže,lupaju po ceo dan.Nikad ih niko nije pecao pa pretpostavljam da bi udarali na strimera koji god im baciš.To je pravo rešenje za sve bucovske probleme,treba tražiti mesta bez ljudi.
Alpe,jedno pitanje,koja je ono udica,ona desetka,je li to za gamarusa?