Postovani Ivane,
Nije novost da postoji puno razlicitih skola bacanja. U USA postoji bar 4-5 opste-popularnih pristupa bacanju: Mel Krieger, Joanne Wulff, Lefty Kreh/Ed Jaworowski, a ima i specijalizovanih za izvesne tipove musicarskog ribolova, poput onih koje drze Marc Sedotti ili George W. Roberts (iskljucivo saltwater ff.) Primetio sam da postoje razlike izmedju razlicitih skola, a jedan od razloga je jer se svaka od njih cesto vodi prema tipu ribolova koji se najcesce upraznjava, iako se o tome ne govori. Recimo, vecina morskih musicara polazi od Leftijeve skole bacanja, a svi morski musicari jako cene bacace i autore poput Robertsa, Sedotija, Javorovskog-oni su svetski autoriteti za SW flycasting. To je normalno, jer ovi autori najvise vremena posvecuju tom tipu ribolova i razvili su tehnike koje stvaraju najbolje rezultate uz najmanje napora. Neke morske musicare previse ne uzbudjuju tehnike Krigera i Wulfove, jer dolaze od salmonidasa. Ovakva subbjektivna misljenja mozes citati na nekim americkim bulletin boardovima na kojima cesto i neki od tih autora ucestvuju.
Ja ne podcenjujem ni jednu od ovih navedenih skola, jer mislim da se u svakom slucaju radi o izuzetnim bacacima i uciteljima bacanja, a od svakog od njih sam naucio po nesto dobro i korisno, bez obzira dali se radilo o knjigama, clancima, videu ili razgovoru na licu mesta. Ne znam dali si imao prilike da citas istrazivanja objavljena pre 15-ak godina o distance bacanju i mehanici zabacaja u Fly Fishermanu. Secam se tog clanka jer je objasnio da je upotreba torza-gornjeg dela tela kod najboljih bacaca na daljinu doneo najbolje rezultate. Ukrucenost je dovela do manje distance-to dodatno koriscenje torza i visokog forwardcast-a napravilo je razliku izmedju odlikasa i eksperata. Ako si gledao visestrukog svetskog sampiona Steve Rajeff-a kako baca, a mislim da nema boljeg danas, a nece ga ni skoro biti, on baca kao bacac koplja-koristi i torzo. Jaworowski cesto pise o znacaju “oslobadjanja” od nekih ustaljenih normi prilikom bacanja na daljinu tezim stapovima, da bi se pobeglo od klasicne skole bez koriscenja gornjeg dela tela, ili lakta uz telo. Ovo ima itekako znacaja na morskoj obali gde se ribar suocava sa ceonim vetrom i talasima, ali malo manje ako se lovi bonefish iz camca gde koriscenje gornjeg dela tela pomera camac i stvara talase koji plase ribu, a najmanje na pastrmskom potoku gde se baca na kratko i bilo kakva upotreba gornjeg dela tela je apsolutno nepotrebna. Drugim recima, mozda su ovakva ucenja kontroverzna, ali ako pomazu da se velika muva baci u jaki vetar, dok vas talasi bukvalno obaraju s nogu, zasto da ne?
Sedotti koristi rotaciju ruke koju StY_Esox pominje, a poznat je kao ekspert za duge zabacaje zaista velikim muvama-baca otezane strimere od 30-40cm do 100 fita u dalj. Rado bih ti poslao sken iz njegovog teksta sa fotografijom koja ovo ilustruje, ali mi je taj broj magazina ko zna gde u podrumu. Ova rotacija se izvodi kada je zabacaj potpuno gotov, kada je potpuno zavrsena aplikacija sile-jednostavno se malo okrene stap dok struna klizi kao munja niz provodnike i to je sve. Dakle ova rotacija nije deo zabacaja. Za najdalje zabacaje koristim ovaj pokret, kao i stvaranje slova O prstima leve ruke kroz koje prolazi struna. StY_Esox lovi stuku skoro iskljucivo i mislim da ga interesuje laksi dalji zabacaj velikom muvom, a ne finesa, za koju je sjajna tehnika koju si opisao. Doduse, mozda gresim, jer ne znam sta Daneta tacno interesuje.
U kojim skolama bacanja ti nalazis inspiraciju: evropskim (Ritz, Gebetsroiter, Pragliolina TLT skola/tehnika…) ili mozda nekim americkim?
Pripadnik jedne skole cesto se nece sloziti sa detaljima druge-od nacina na koji se drzi stap do drugih detalja. Musicarenje je raznovrstan tip ribolova i razlicite tehnike bacanja su tu da olaksaju ribolov u razlicitim situacijama, ali su sve bazirana na maltene istim, ali mozda drugacije objasnjenim principima.
Termin “tailing loops” nije isto sto i cvor na predvezu, iako one mogu da ga lako naprave. Cvor je poznat kao “wind knot”.
Pozdrav i izvinjenje na duzem tekstu!