Evidentno je da postoje dileme oko toga kako i gde vežbati ako je reč vežbanje u kontekstu rečenice ispravno upotrebljena uopšte. Ja sam moj prvi, sa mušičarskim štapom, ribolovački dan proveo na reci i nije mi uopšte padalo na pamet neko vešbanje na livadama, ulicama... Gde sam mogao da bolje naučim da zabacujem nego na zarasloj reci. Na nekim mestima, koja po pravilu kriju lepe i konkretne ribe je kao u tunelu, zarasle i jedna i druga obala a iznad glave se nadvijaju vrbe i puzavice... Znojio sam se i preznojavao, nervirao, kitio vrbe i topole svojim rukotvorinama i bilo mi je muka za svaku koju nisam mogao da spasem, dok jednog lepog ali prohladnog dana nisam shvatio da je to ustvari pravi način da se savladaju razne prepreke dok se čovek ne nauči da zabacuje mušicu tamo gde ona treba da padne a da nepoplaši sve ribe i žabe 20 metara uzvodno i nizvodno. Gledajući cenjenog DS_a kako objašnjava zabacivanja razna po časovniku video sam da ja ustvari nisam ni znao da znam većinu onoga. Iskreno, ni sada me ne opterećuje to kako se koji zabačaj zove. Pojma nemam. Slažem se da neko ko prvi put u životu uzima mušičarski štap u ruke mora malo da provežba na komociji a ne da se odmah nagura u neko šipražje, ali obavezno pored vode.
Skrećem pažnju početnicima a i onima koji to nisu, da ukoliko žele, a u to nema nikakve sumnje, da vešto barataju štapom i kanapom, da se manu livada kao vežbalištima i šta god radili to rade na vodi.
Skrećem pažnju početnicima a i onima koji to nisu, da ukoliko žele, a u to nema nikakve sumnje, da vešto barataju štapom i kanapom, da se manu livada kao vežbalištima i šta god radili to rade na vodi.

