Teško mi je da raspravljam sa ovom grupicom totalnih autsajdera, koji jedino što znaju da napišu je "Šlihtanje", "dobro si ovo rekao", "ne slažem se"... a u njihovim postovima nikad ne pročitah ništa o mušičarenju. Momci, dajte bar neku izmišljotinu o sebi, batalite izmišljotine o Mixmasteru. Idite ne neki ribnjak pa se slikajte sa nekom utovljenom kalifom. Da bi razgovarali sa mnom treba vam neko postolje od ulova.
Nemojte više ono "Ja sam bio sa Mixmasterom da mušičarimo klenove. Ja napunih kesicu za "Smoki" sitim klenčićima, a on donese punu torbu sa oko 10 kg krupnih klenova. Ja sam dobar, a on loš.
Neko ovde napisa da se ja šlihtam Alpu. To je još jedna glupost i provokacija. Većina odlično zna koliko je meni potrebno bilo kakvo šlihtanje i da toga nema ni u promilima. Ipak, imam pravo da poštujem ribolovca za koga procenim da je vrhunski. Alp mi izgleda i zvuči tako. To je sve. Za njegove slike, postove i tekstove koje sam čitao u novinama, za sad imam samo reči hvale. Vidim da i on donekle poštuje moje reči. Da li će to da promeni šačica loših mušičarskih đaka, ostaje da pokaže vreme.
E, sad je red na ovo što sam citirao. Neko bi da se u ribolovu hvali drugim stvarima. Mislim da greši. Mislim da se ribolovac može hvaliti samo ulovom, a od onog trenutka kada počne da se hvali svojim ljubavničkim umećem, dobrim automobilom, skupom garderobom ili diplomom osnovne škole ili veličinom penisa, on za mene prestaje da bude ribolovac. Ionako se ribolovcem postaje tako što odbacimo sve ostale osobine, obučemo ribarsku opremu i upremo pogled u reku. Čim to prestanemo da radimo, opet postajemo inženjeri, pevači, profesori, fizikalci, daktilografi, poljoprivrednici...
Ja volim da se hvalim ulovom i da ga šetam kroz naseljena mesta zato da bih što duže zadržao status ribolovca i što kasnije se transformisao u običnog čoveka. Ja tako pokazujem ljudima koji nisu ribolovci šta propuštaju, jer euforija koja prati dobar ulov je očigledna :lol: Volim da pričam ljudima o svojim prikazanim ulovima i da ih prizivam na reku da posmatraju kako ih lovim. Ovi koji se nešto bune protiv mene nikad nisu osetili tako nešto. Njihova lica kada se vraćaju iz ribolova (naročito ako sam ja sa svojim ulovom pored njih) uvek izgledaju kao da će svakog trenutka da briznu u plač. :'(
Momci, to je normalno. Tako bih se i ja osećao, a možda i ponašao kao vi sada.

Vidim da tražite rešenje u omalovažavanju moje malenkosti. Šta ćete raditi kada shvatite da je to loša ideja? Jeste li razmišljali o tenisu, plivanju ili pecanju skobalja na plovak?
Ovakve rasprave itekako imaju veze sa mušičarenjem, jer naš sport oduvek prate i razmimoilaženja i borba za isticanjem. To nije rezervisano samo za ovaj sajt. Ima toga poodavno i u našim novinama i ostalim sajtovima i svim mušičarskim sekcijama i društvima. Ako ste početnik, pa nemate ovakva iskustva, verujte mi na reč- i ovo je na neki čudan način deo mušičarenja.
Izgleda da su nam osećanja vezana za ovaj sport prejaka da bi smo ih zadržali samo za sebe.