Najlakše mi je, manje više svako popodne, da prošetam do jezera u Šumaricama.
Voleo bih da imam blizu divlju vodu gde bih bio sam, ali nema i šta je tu je. Prilagodi se ili nemoj da pecaš.
Pošto je mesto lepo i uređeno, ima mnogo sveta preko celog dana, ali je kej rezervisan za ribolovce - uglavnom. Prolaze šetači, porodice....mnogo ljudi prođe kejom i to nije problem.
Od tri - četiri sata popodnevnog pecanja dosta vremena svaki put provedem u objašnjavanju, odgovaranju - šta, kako, pokazujem mušice, pričam o materijalima i smatram da lepo propagiram mušičarenje.
Prilaze ljudi sa decom da "... vide na šta čika peca..", raznorazni radoznalci, bez obzira na pol i godine - od dece do starih. Sve je fino uljudno, čak i kolege ribolovci su navikli na mene pa sad kažu - "ej, kolega, kad (na ako) uhvatiš sitnu crvenperku, daj mi za keder za soma". Sa tim KAD, a ne AKO oni mi iskazuju poštovanje kao boljem ribolovcu, jer vide svakodnevno da hvatam ribu. Nema zavisti ni ljubomore, pa čak ni kada jedino ja hvatam, a oni ne, niti se ja kurčim i kenjam... samo uživam kao i oni i oni to shvataju veoma dobro.
Prilaze i "...kod mene ne radi, a vidim da ti 'vataš, pa da vidim na šta 'vataš.." - i uvek je priča o pecanju - kako, šta i najbitnije pitanje - "kako si počeo", "gde pecaš, šta...?.
Kad im kažem da sam se sreo sa mušičarenjem pre samo 10 meseci, a stvarno pecam na veštačke mušice tek tri meseca - mart, april i maj, nemogu da veruju. I još da ih sam vezujem....
Onda shvate (oni koji me ne poznaju) da nisam ni malo iznad njih, ni peder,ni fensi, ni čudak - već da posle 40 godina pecanja, sada samo imam drugačiji pribor i drugačiji pristup pecanju.
Prva pitanja su - najveća zbluda - "zar to nije samo za pastrmku" - tu su mušičari krivi - za takvu mistifikaciju da je to isključivo za pastrmku i lipljena ili pitanje - "koje sve ribe na to možeš da pecaš".
Sa svakim lepo popričam, neko ima želju da proba i uglavnom shvate da je sve to mnogo lakše nego što su oni zamišljali. Još kad vide da hvatam i basa i štuku, crvenperku, beovice pa čak i cverglana - odmah počinju pitanja.
Vide ljudi da nije bauk, ni svemirski program NASA-e i da može da se upeca bilo koja riba.
Nekoliko kolega ribolovaca, mojih poznanika, već sada najavljuju da će i oni da batale sve i krenu sa mušičarenjem.
Za to si Simsone u pravu - dobrim objašnjenjima i lepim odnosom je najlakše svima zapušiti usta.
Sami ribolovci nemušičari takođe debelo mistifikuju mušičarenje - iz neznanja, pa kad im se lepo objasni onda je druga priča.
Problem je samo kod nevaspitanih i budala (retkih na sreću) - njima treba zapušiti usta samo kao Mix - pokazivanjem ulova - da ne znaju ništa.
Ili će da zaćute i nauče ili će da zaćute i da se sklanjaju.
Ali će u svakom slučaju imati zapušena usta.
U, bre, al odužih