Kod mene je juče bila situacija za infarkt.Prelep dan,nebo bez oblačka,ni daška vetra,bonaca.Voda mala i sve bistrija.Udarih u šetnju sa štapom.Obiđoh marinu,tamo sve pršti od malog bucova koji satire jata sitnog kedera!Nastavljam dalje,do špica.Tamo mi jedan dubinkaš kaže da je kod betonske kocke koja je pod vodom pojurio solidan komad.Nacrtah se nekih dvadesetak metara iskoso od kocke i čekam.U jednom trenutku na ivici kocke i dubine vidim blesak a onda i celu ribu koja se drži dna.Na samom je kraju kocke koja je dugačka desetak metara a širine nešto manje.Dva su takva betonska objekta u vodi,tridesetak metara jedan od drugog,i nekad su osiguravali vez brodova.Tu se uvek vrte krupni komadi ali ih treba nabosti.Plitka i zagrejana voda očigledno odgovara bucovu,koji se usput, i savršeno krije po obodima kocke.Gledam ponovo i ne vidim ga više.Stavljam bandarče na predvez,bacam i prebacujem mesto za metar.Počinjem sa kratkim i užurbanim potezanjem i bunkerče se lepo zanosi u brzaku koji stvara ivica kocke.Tri zabačaja i ništa.Stavljam najmanji strimerčić koji imam,bandarče od jedva tri santimetra.Bacam isto,povlačim i u trenu dok je strimer iz duboke vode ulazio na plitku površinu iznad kocke, silueta ribe izranja i prati strimer držeći se dna.Ubrzavam i dodajem živosti vrhom štapa.Ladno prati dva metra i onda se lagano diže,jedva kljucnuvši strimer.Provalio je kao ništa u onoj plitkoj vodi.Lepa riba,preko tri kilograma.Danas nastavljam.