Bio je 27. maj 2007.
Dan kakav se samo pozeljeti moze za musicarenje. Nebo prosarano rijetkim oblacima,temperatura oko 28c,bez vjetra...
Nijesam mogao cekati popodnevni odlazak na Moracu,vec se oko 09 h spremih i podjoh za drugove. Kada sam stigao kod Gorana,tamo bjese i njegov brat Miro. Onako sa vrata rekoh "jos se nijeste spremili",a oni nesto mrzovoljni progundjase kako je napolju vrucina,kao bolje je popodne... Nijesam se htio puno nagovarati sa njima,vec ih pozvah jos jednom i rekoh kako imam predosjecaj da ce biti ulova,i kako ih ne uspjeh nagovoriti,odoh sam na rijeku(sam,jer onaj koji bi mi sigurno pravio drustvo i kojeg nije trebalo puno nagovarati(moj pokojni brat) sada musicari na nekim ljepsim rijekama i lovi pastrmke na bistrim brzacima...)
Dodjoh na vodu oko 10 h,i prvo sjedoh,uz cigaretu sam posmatrao povrsinu rijeke,uzivao u tisini,i uspio zapaziti povrsinsku aktivnost manjih pastrmki.
Namontirah stap,cekrk,strunu i na tipet vezah sitnu musicu koju sam vezao dan ranije. Vec u trecem "provlacenju" pored kolobara,imam napad na nju,i mala pastrmka je napolju. Poljubac,fotografisanje i nazad u vodu. Za njom su uslijedile jos dvije,a zatim i par malih lipljena,i naravno sve su bile vracene .
Odlucih da promijenim mjesto i spustih se tridesetak metara niz vodu,sjedoh na stijenu i odlucih da navezem nimfu (mada nijesam ljubitelj lova nimfom) i okusam srecu u viru ispod mene. Dok sam vezao nimfu primijetih kako se u kraju rijeke "javlja" alo veca pastrmka,ali nijesam htio odustati od nimfe.
Zabacih uz vodu nekih 14-15m i pustih da imitacija potone,a onda blago podigoh vrh stapa i povukoh strunu. Ucinilo mi se da je voda isuvise brzo nosila musicu,te dodah jos jednu olovnu sacmicu. Ponovo zabacih,i nakon par sekundi osjetih udarac,ne sjecam se jesam li uopste i dao kontru,ali to zatezanje nikad necu zaboraviti.
Prelijepa pastrmka savijala ja mahac do krajnjih granica,uzivao sam,ali moram priznati da nikad nijesam bio tako uplasen...
Nakon borbe od oko 7-8 min,prihvatih rukom pastrmku,i da samo znate kako sam tada bio srecan. 45cm i 1.100kg duga i teska pastrmka,sada krasi moju vitrinu.
Pricu iz dana koji nikada necu zaboraviti,podijelio sam sa vama prijetelji,u nadi da ce vam bar malo uljepsati ovo vece.
Prilazem i fotografiju koju sam snimio mobilnim telefonom,na par metara od mjesta gdje sam ulovio ribu zivota.
Dan kakav se samo pozeljeti moze za musicarenje. Nebo prosarano rijetkim oblacima,temperatura oko 28c,bez vjetra...
Nijesam mogao cekati popodnevni odlazak na Moracu,vec se oko 09 h spremih i podjoh za drugove. Kada sam stigao kod Gorana,tamo bjese i njegov brat Miro. Onako sa vrata rekoh "jos se nijeste spremili",a oni nesto mrzovoljni progundjase kako je napolju vrucina,kao bolje je popodne... Nijesam se htio puno nagovarati sa njima,vec ih pozvah jos jednom i rekoh kako imam predosjecaj da ce biti ulova,i kako ih ne uspjeh nagovoriti,odoh sam na rijeku(sam,jer onaj koji bi mi sigurno pravio drustvo i kojeg nije trebalo puno nagovarati(moj pokojni brat) sada musicari na nekim ljepsim rijekama i lovi pastrmke na bistrim brzacima...)
Dodjoh na vodu oko 10 h,i prvo sjedoh,uz cigaretu sam posmatrao povrsinu rijeke,uzivao u tisini,i uspio zapaziti povrsinsku aktivnost manjih pastrmki.
Namontirah stap,cekrk,strunu i na tipet vezah sitnu musicu koju sam vezao dan ranije. Vec u trecem "provlacenju" pored kolobara,imam napad na nju,i mala pastrmka je napolju. Poljubac,fotografisanje i nazad u vodu. Za njom su uslijedile jos dvije,a zatim i par malih lipljena,i naravno sve su bile vracene .
Odlucih da promijenim mjesto i spustih se tridesetak metara niz vodu,sjedoh na stijenu i odlucih da navezem nimfu (mada nijesam ljubitelj lova nimfom) i okusam srecu u viru ispod mene. Dok sam vezao nimfu primijetih kako se u kraju rijeke "javlja" alo veca pastrmka,ali nijesam htio odustati od nimfe.
Zabacih uz vodu nekih 14-15m i pustih da imitacija potone,a onda blago podigoh vrh stapa i povukoh strunu. Ucinilo mi se da je voda isuvise brzo nosila musicu,te dodah jos jednu olovnu sacmicu. Ponovo zabacih,i nakon par sekundi osjetih udarac,ne sjecam se jesam li uopste i dao kontru,ali to zatezanje nikad necu zaboraviti.
Prelijepa pastrmka savijala ja mahac do krajnjih granica,uzivao sam,ali moram priznati da nikad nijesam bio tako uplasen...
Nakon borbe od oko 7-8 min,prihvatih rukom pastrmku,i da samo znate kako sam tada bio srecan. 45cm i 1.100kg duga i teska pastrmka,sada krasi moju vitrinu.
Pricu iz dana koji nikada necu zaboraviti,podijelio sam sa vama prijetelji,u nadi da ce vam bar malo uljepsati ovo vece.
Prilazem i fotografiju koju sam snimio mobilnim telefonom,na par metara od mjesta gdje sam ulovio ribu zivota.