Ne pricam o ljudima, vec u sustini musice, a cesto smo skloni da odlutamo od nje i zalutamo u filozifiju
Musicarenje je (kao i mnogo toga u nasem brzom, mocnom i napumpanom vremenu) dozivjelo "progres".
Ljudi su pragmaticni ili estete.
Sebe ubrajam u ove prve ali kad sam skoro kupio cekrk klase #2 za 120e (a vec imao jedan slican) shvatio sam da sam zagazio u pederaj. A onda citam ovdje neke dileme o blankovima i sl. pa shvatim, da sam samo blago zagazio.
Volim vidjet lijepu musicu, volim cuti i iskrenu kritiku. Nemam uvijek strpljenja da ostanem 5-10min na jednoj musici a ne volim rutinu nego uvijek pokusavam neke (glupe) inovacije i to dvoje dovodi do nepreciznosti... Ribe su najbolji kriticari i to stoji. Najvecu ribu sam ulovio na musicu koja je dvije god stajala u kutiji jer je bila ruzna, onda sansa i opa...
Kad pogledamo musice nasih oceva i djedova koji su vezali vecinom iz ruke, shvaticemo sta je taj nas "progres".
Svako bira svoj put i svoj nacin i tako treba da bude. Cesto se covjek izgubi i odluta od sustine (to si Strasni u pravu). Ali sve dok je taj srecan sa sobom i ne remeti druge, bujrum...
Ja bih volio da znam da vezem kao npr. Vlado, ali nemam tu posvecenost, preciznost, pedantnost... i nije to stvar samo iskustva neko i volje i karaktera. Zato se tjesim da moje kudrave muve ribe ipak (ponekad) uzmu i srecan sam zbog toga. "Ipak, pozelim neko pismo..."