Ja gamaruse sa kojima zaista lovim ribe pravim bez čupavih dabinga i nogu. Od kad imam onaj magični, plastični materijal i od kad čuvam gamaruse u akvarijumima, shvatio sam da mušičari prave dve greške kad imitiraju gamarusa.
Prvo, dok gamarus pliva (a dobar je plivač) ispravi svoje telo.
Drugo, dok to radi, noge su mu slabo primetne i ne lete na sve strane.
Međutim, kako koji katalog muva otvorim, naletim na gamaruse od dabinga, čupave i dlakave. Mislim da to nije dobro, mada je postalo uobičajeno u celom svetu. Dabinzi često zadržavaju mehuriće vazduha, što je potpuno neprirodno za ovog račića. Tome doprinosi i veoma popularna back folija ili latex. Gamarus treba da se kreće kroz vodu kao metak, bez suvišnih kočnica i prekobrojnih oštrih dlaka.
Veoma bitna osobina gamarusa je da mu je telo providno i glatko. To nikako ne postižemo šarenim dabingom i mešavinom dlaka i sintetike.
Moj prijatelj Milanče kaže da nije imao uspeha sa imitacijama gamarusa. Pokloniću mu par mojih, da proba bar još jednom da dobije nekog Ribničkog ili Plivskog lipljena, kao i Mlavsku ili Nišavsku pastrmku. Mislim da nije problem u njemu, već pogrešno urađenoj imitaciji.
Opet ja imam teoriju koja se razlikuje od celog sveta. Nadam se da se nećete naljutiti zbog toga, jer su moje reči pune proučavanja i ličnih iskustava. Ivanovi gamarusi su odlično urađeni po uobičajenom patternu, ali postoji potpuno drugačije iskustvo, koje bih ja voleo da i njemu pokažem kada poseti Nišavu, koja i nije tako daleko od njegove Zemlje.
Mali dodatak:
Uginuli gamarus se potpuno sklupča i prilično je savijen. Posle nekog vremena promeni boju u svetlo narandžastu. Tada ima smisla praviti ga kao iskrivljenog, ali opet ne vidim razlog za čupave noge.
Treba znati da ribe najčešće love žive gamaruse, tako da je ova situacija ređa.