Auu, pa ti naucnici, po Lakiju, daleko dogurase. Cak su i cortex kod riba toliko proucili, da su umalo ubedili Lakija i mnoge druge musicare, da ribe nemaju razvijen osecaj bola. Ta je teorija glupa "do bola". Evo, bas osecam taj blagi bol u stomaku. A i teorija o slabom ribljem pamcenju je podjednako mudra.
Evo, Laki i Simpson, dok gaze po reci (Timoku, npr.), klenovi, ne pamteci da im je covek neprijatelj broj jedan, sve mirno cekaju da im ova dvojica poznavaoca nauke o ribljim osecajima, zabace mamac. Kad bi nekog uboli udicom, on to ne bi bas stvarno osetio i brzo bi zaboravio!
Je li bre, Laki, je l' ti to meni pises, ili se zajebavas? Baci tu knjigu, u kojoj si procitao o "cortexu" i dodji da ti ja poklonim jednu "Osnove musicarenja", da je citas i da kuvas caj od nje. Svako jutro po jednu soljicu da pijes.
Nauka!?!? Koja je to nauka? Da li je stvarno toliko tesko (i to jednom musicaru, coveku koji prepoznaje prirodne zakone) da se shvati, da u prirodi ne postoji zivotinja koja nema savrsena cula i osecaje poput bola, kao i osnovnu memoriju, poput prepoznavanja neprijatelja?!?!?! Kada bi postojala, veoma bi kratko zivela, jer na korak od nje zive njeni najveci neprijatelji, to jest zivotinje, koje jedva cekaju da je pojedu. To je osnovni prirodni zakon! A ne, "cortex- zakon". Vecu glupost nisam u svom zivotu procitao, niti cuo. I to, od jednog musicara i, uz to, odgajivaca riba.
Neki su pogresno protumacili (medju njima i Laki), da ja zalim zbog bola i zla koje mi ribolovci-musicari nanosimo ribama. Naprotiv, napisah da mi uzivamo u tome. Ja narocito uzivam dok ribu privodim svom (potencijalno) smrtonosnom zahvatu, zamarajuci je do potpune iscrpljenosti. Ona "zna" da ce, ne oslobodi li se udice i sile koja je privlaci ka najvecem neprijatelju- coveku, izgubiti zivot. Zato se besomucno otima. To, nama musicarima, pricinjava posebno zadovoljstvo. Zbog toga narocito cenimo ribe koje su najzeljnije slobode, poput snaznih i potpuno divljih riba.
Nadam se da ce se bar neko, citajuci ove moje "mudrosti", osloboditi zablude da je, samim tim sto je musicar, postao prijatelj zivotinja, prirode i riba i prestati da (bez razloga) prikriva svoju ulogu ubice i lovca, dok boravi na vodi. Mozda je musicar prefinjeni lovac, ali i dalje samo lovi i nista drugo. I to, lovi da bi se zabavio. Ja priznajem da je pomalo nehumano na ovaj nacin ugrozavati zivot neduznim ribama, ali nekako imam potrebu to da radim. Siguran sam da isto cine SVI musicari na planeti. Jedni otvoreno pricaju (pisu) i analiziraju svoj cudesni hobi, a drugi prikrivaju (mora se priznati) negativne strane musicarenja.