Nama, sportskim ribolovcima, bitan je naš, vlastiti, ulov. Niko od nas se ne bavi ovim sportom da bi gledao kako neko drugi uspešno lovi ribu.
1. Janko i Marko love klenove. Janko ulovi 1 kg sitnih klenova, a Marko 6 kg krupnih. Kad-tad Janko će se dosetiti da je dozvoljeno uloviti 5 kg i osporiti Markov fantastičan ulov.
2. Janko i Marko love pastrmke. Jankova najveća u karijeri je 250 g, a Marko vadi za jedan dan dve od po 1.8 kg, od kojih jednu kasnije menja sa seljacima na pijaci za svežu lubenicu. Kad-tad Janko će prigovoriti svom uspešnijem kolegi da je prodaja i razmena ulova zabranjena i osporavati njegovu uspešnost.
3. Janko i Marko love bucove. Janko vadi jednog od 0.7 kg i vraća ga u vodu, dok Marko vadi pet od po 3 kg i nosi ih kući. Naravno da će Janko kad-tad prigovoriti Marku da je mesar i pokušati da umanji vrednost njegovog ulova.
4. Janko i Marko mušičare lipljene u reviru na kome nije dozvoljeno ubiti ribu. I jedan i drugi love i vraćaju. Janko će da nađe zamerke Markovim udicama koje imaju kontra zarez, kao i prebrzom vađenju riba, bez meračenja. Mesto gde se ne vidi ko je koliko ulovio, vrlo brzo će postati Jankovo omiljeno mesto.
Bla, bla, bla....malo mušičarske filozofije. Ovo može nekome da deluje kao lupanje gluposti, ali oni koji imaju imalo iskustva brzo će prepoznati ove situacije i sebe kao Janka ili Marka. Mislim da mušičar koji nije ljubomoran na tuđe, ni ponosan na svoje ulove, nije sportski ribolovac. U ovim kratkim, polu-izmišljenim pričama ja sam na strani Marka i smatram ga vrhunskim sportistom, bez ikakve mane, koji zaslužuje samo pohvale i ništa drugo.
Momci, u svakom sportu možete biti samo Janko ili Marko. Izaberite sami.
par primera
1. Janko i Marko love klenove. Janko ulovi 1 kg sitnih klenova, a Marko 6 kg krupnih. Kad-tad Janko će se dosetiti da je dozvoljeno uloviti 5 kg i osporiti Markov fantastičan ulov.
2. Janko i Marko love pastrmke. Jankova najveća u karijeri je 250 g, a Marko vadi za jedan dan dve od po 1.8 kg, od kojih jednu kasnije menja sa seljacima na pijaci za svežu lubenicu. Kad-tad Janko će prigovoriti svom uspešnijem kolegi da je prodaja i razmena ulova zabranjena i osporavati njegovu uspešnost.
3. Janko i Marko love bucove. Janko vadi jednog od 0.7 kg i vraća ga u vodu, dok Marko vadi pet od po 3 kg i nosi ih kući. Naravno da će Janko kad-tad prigovoriti Marku da je mesar i pokušati da umanji vrednost njegovog ulova.
4. Janko i Marko mušičare lipljene u reviru na kome nije dozvoljeno ubiti ribu. I jedan i drugi love i vraćaju. Janko će da nađe zamerke Markovim udicama koje imaju kontra zarez, kao i prebrzom vađenju riba, bez meračenja. Mesto gde se ne vidi ko je koliko ulovio, vrlo brzo će postati Jankovo omiljeno mesto.
Bla, bla, bla....malo mušičarske filozofije. Ovo može nekome da deluje kao lupanje gluposti, ali oni koji imaju imalo iskustva brzo će prepoznati ove situacije i sebe kao Janka ili Marka. Mislim da mušičar koji nije ljubomoran na tuđe, ni ponosan na svoje ulove, nije sportski ribolovac. U ovim kratkim, polu-izmišljenim pričama ja sam na strani Marka i smatram ga vrhunskim sportistom, bez ikakve mane, koji zaslužuje samo pohvale i ništa drugo.
Momci, u svakom sportu možete biti samo Janko ili Marko. Izaberite sami.