Klen, kada se uporedi sa lipljenom i pastrmkom, zaista u prvi mah odaje utisak slabog borca, ali među mušičarskim ribama su mnoge ribe slične borbenosti, poput bucova, šarana, skobalja, crvenperke... Zato, ako tražimo najslabijeg borca među ribama koje se love mušičarenjem, treba uzeti u obzir mnogo više od dve-tri vrste.
Meni je najjača i najvatrenija riba na mušičarskom štapu podivljala kalifornijska pastrmka, na drugom mestu mi je mrena, na trećem mestu potočna pastrmka, na četvrtom lipljen, na petom grgeč, na šestom štuka...
Na poslednje mesto, kao najslabijeg borca među "mušičarskim" ribama bih stavio bucova, koji se otima jedno dva puta slabije od (npr) klena iste mase.
Moraću da istaknem i to, da meni, za razliku od većine mušičara, nije plus kada se riba previše drmusa i otima i vrlo često umem da cenim izvesnost borbe sa ribom. Većina mušičara navodno uživa dok mrcvari ribu, zamarajući je što duže, ceneći njenu "borbenost". Ja najviše uživam u samom činu prevare, a vrhunac zadovoljstva doživljavam tek kada je riba savladana i izvađena. Tokom zamaranja doživljavam i jednu malu neprijatnost-neizvesnost borbe. Što je riba borbenija, ta neprijatnost je veća. Zato, veoma često, stavljam klena na prvo mesto po atraktivnosti mušičarenja, daleko ispred mnogo popularnijih vrsta. Borba sa krupnim klenom je veoma prijatna i taman je po mom ukusu.