O musicarskom tzv. poducavanju (maltretiranju) djece napisani su kilometri. Poznajem vise ljudi koji su sinovima na dan rodjenja kupovali ribovne dozvole i najskuplji pribor, one koji su ih vremenom (na)ucili (nekoj) savrsenoj tehnici, omogucili im ulove koji drugi odrasli ribici nisu ni vidjeli, pisali im skolske sastavke, knjige, blogove, cestitke...
Iz osobnog iskustva, to sigurno nije dobar nacin. Uspjesan - po meni Svjetski prvak - je onaj otac koji jednog lijepog dana dana s 20-godisnjim sinom moze otici na pecanje, musicarenje, skakanje padobranom, voznju kajakom, ronjenje, skijanje... kao s najboljim prijateljem.
Tako Sulec, ne zamjeri, ali ne brini sto je mladi gospodin ulovio, nego kako mu je taj dan bilo. Je li taj dan bio sretan, zalostan, zadovoljan, je li se puno smijao, znojio, veselio, plakao, skakao... Sto je i kako pritom ulovio - apsolutno nije bitno.