Kada tražimo ovog ultimativnog predatora (štuku) znamo da voli da se skriva. Zaklon joj može biti svašta. To svi dobro znamo od ranije. Svi smo to manje više naučili i utvrdili. Danas dok sam ronio i promatrao jednu ogromnu štuku kako miruje u sred gustih lokvanja na dubini između 1 - 1,5m sam se setio nečega što sam naučio od jednog starog varaličara još dok mi je bilo 15 godina (setio sam se kako bi to iskustvo bilo lepo podeliti na forumu). Skoro svi mi znamo gde je štuka ili gde bi barem trebala biti. Mnogi znamo kako treba pravilno voditi strimera ali predpostavljam da ne znaju mnogi da treba nekada biti toliko uporan da postaneš dosadan i samome sebi.
Šta želim sa voime reći. Pogledajmo to ovako. Naišli ste na predivno mesto i uvereni ste da je neka štuja pod npr. gustim lokvanjima. Bacite jednom ili dva puta i ništa. A neman sve to promatra i ne mrda. Naučeni, ako neče da udari menjaj mesto..jer navodno nije zainteresirana. Naprotiv. Valja bacati mnogo više puta i na jednom mestu koje izgleda kao super skrovište za štuju. Naravno, prezentacije moraju biti pravilne, vi morate biti nevidljivi. Ali štuja mora da vidi imitaciju svoga plena kako se muči dok joj se ne upali lampica za napad. Budući da je to ne samo proždrljiva iako vrlo oprezna riba ona je i vrlo teritorijalna što je često košta glave (od strane veštih ribolovaca). U svakom slučaju nije dobro ni tu preterivati pa ceo dan bacati samo po jednom mestu. Barem nekih petnaestak puta valja baciti pravilno na pravo mesto. Napraviti kakvu pauzu na tom mestu, prošetati do drugog mesta pa opet vratiti nazad. Ako mesto izgleda kao neko idealno skrovište takvoga predatora tu treba biti uporan i više puta tokom dana pokušavati. Često puta sam kao mlad varaličar češljao terene ali nakon dva tri zabačaja i na najbolje izglednijim mestima ja sam često išao dalje bez vračanja
Onda me je taj mnogo stariji kolega poučio. Ne treba da prepešačiš u jednom danu 10km u potrazi za velikom štukom jer češ tako mnoge zaobići. Ako nađeš jedno pravo mesto, dobro ga istraži, uporno bacaj ali ne preteruj. Vrati se češće na isto emsto. Budi nevidljiv. Neka tvoja varalica (u ovom slučaju strimer) bude lak plen ili ako ništa barem konkurenca koja takvom predatoru itekako smeta. Ako nije ni gladna morat če da udari jer to je u njenoj predatorskoj i teritorijalnoj krvi. Zato ju i sa pravom nazivamo ultimativni predator.
Među lopočima i trskom. Tu je ona vrlo često. One veče vole dublje i hladnije vode. Ako ste na jezerima to uglavnom ne treba da bude problem jer je dubina od nekih 2m često odmah blizu obale. Tu su i one ogromne (Među lopočima, trskom, travom...). Nije dovoljno samo dva tri puta voditi strimer po pojasu trske ili lopoča. Nekada treba bacati i među lopoče/trsku/travu. Za to treba uzeti ne mnogo otežane ili skoro ništa otežane strimere sa zaštitom protiv kačenja. Ako lovimo skroz neotežanim strimerima na takvim terenima ja bi preporučio da su bele boje i minimalno 15cm dugački. Takav lagan strimer imitira jadnu ribu koja se na povrišini bori za život, bolestnu belu ribu koja če svako malo da pandrkne. Oanko drečave ako koristimo onda neka budu malo otežani i s njome imitiramo svašta... pravilnim vođenjem bolestnu ribu koja vijuga, tone, pa opet malo trzne...ili imitira nepoželjnog konkurenta velikoj teritorijalnoj predatorki. To je jedan od načina kako do kapitalne štuke. Upornost i vračanje na pravo mesto. Ako želite da se uverite šta živi pod tim lokvanjima onda lepo masku na glavu i provirite i locirajte svoj plen
. Dok ribe zaborave vašu kratku posetu možete malo zamenjati mesto. Štuka se dugo zadržava na jednom mestu i ako je nista naročito poplašili ostat če na to mestu još dugo dugo. Upamtite mesto gde ste ju locirali i pola posla je urađeno.
Znam več unapred da takav pristup mnogima ne bi bio zanimljiv, posebno da još pored sve oprema nosite i masku za ronjenje
Naravno nije to nužno, ali ko voli nek izvoli. Za mušičarenje po letnim danima i na takav način se može predhodno pregledati teren gde se želi loviti.
Među lopočima, trskom, travom...ako je voda bar malo hladnija i dublja tu mora da bude barem jedna velika mama štuka. Recimo u nekih 20m kvadratnih bi morala da bude barem jedna barem malo veča
Taj čovek koji me je to naučio je uvek na svakoj vodi ulovio više lepih (velikiih) štuka. Nije mnogo šetao ali je dobro proučio teren. Bio uporan i lovio i na mestima koja su predhodno bila izorana od drugih varaličara. Ja sam ga kopirao i isto tako lovio.
Tako to radim i sada sa mahačem u ruci i velikim strimerom na kraju predveza.
Ovu danas što sam ugledao bila je stvarno ogromna i debela (1m+). Ali na takvom položaju je da se ne da sa obale bacati več je potreban čamac. E budući da sada imam i to
nadam se da če me ta štuja sačekati na tom mestu Dok ne budem imao vremena za sledeći ff izlazak na vodu.

Među lopočima i trskom. Tu je ona vrlo često. One veče vole dublje i hladnije vode. Ako ste na jezerima to uglavnom ne treba da bude problem jer je dubina od nekih 2m često odmah blizu obale. Tu su i one ogromne (Među lopočima, trskom, travom...). Nije dovoljno samo dva tri puta voditi strimer po pojasu trske ili lopoča. Nekada treba bacati i među lopoče/trsku/travu. Za to treba uzeti ne mnogo otežane ili skoro ništa otežane strimere sa zaštitom protiv kačenja. Ako lovimo skroz neotežanim strimerima na takvim terenima ja bi preporučio da su bele boje i minimalno 15cm dugački. Takav lagan strimer imitira jadnu ribu koja se na povrišini bori za život, bolestnu belu ribu koja če svako malo da pandrkne. Oanko drečave ako koristimo onda neka budu malo otežani i s njome imitiramo svašta... pravilnim vođenjem bolestnu ribu koja vijuga, tone, pa opet malo trzne...ili imitira nepoželjnog konkurenta velikoj teritorijalnoj predatorki. To je jedan od načina kako do kapitalne štuke. Upornost i vračanje na pravo mesto. Ako želite da se uverite šta živi pod tim lokvanjima onda lepo masku na glavu i provirite i locirajte svoj plen
Znam več unapred da takav pristup mnogima ne bi bio zanimljiv, posebno da još pored sve oprema nosite i masku za ronjenje
Među lopočima, trskom, travom...ako je voda bar malo hladnija i dublja tu mora da bude barem jedna velika mama štuka. Recimo u nekih 20m kvadratnih bi morala da bude barem jedna barem malo veča
Taj čovek koji me je to naučio je uvek na svakoj vodi ulovio više lepih (velikiih) štuka. Nije mnogo šetao ali je dobro proučio teren. Bio uporan i lovio i na mestima koja su predhodno bila izorana od drugih varaličara. Ja sam ga kopirao i isto tako lovio.
Ovu danas što sam ugledao bila je stvarno ogromna i debela (1m+). Ali na takvom položaju je da se ne da sa obale bacati več je potreban čamac. E budući da sada imam i to