Nisam baš savim siguran da obrazovanje ima mnogo veze sa mušičarenjem i uspešnošću u mušičarenju. Ne vidim čak ni statistički vezu obrazovanje - mušičarenje.
Ima raznih profila i stepena obrazovanja među mušičarima, isto procentualno zastupljenih kao i kod ostalih ribolovaca.
Svi smo kao ribolovci polako sazrevali i određivanjem i uobličavanjem svojih želja i shvatanja ribolova polako prelazili sa jedne na drugu tehniku - od plovkarenja kao početnici, preko dubinaca, pa preko varaličarenja do - konačno - mušičarenja. Takav je uglavnom razvojni put manje više svih mušičara. Retki su oni koji su odmah počeli sa mušičarenjem. Oni su manjim delom određeni samim mestom rođenja ili su, uglavnom, imali uzore i vodiča - oca, brata, strica ili nekog bliskog.
Svakako da su veću mogućnost da postanu mušičari imali oni koji su rođeni ili odrasli pored pastrmskih voda,
(ko je lud da počne da peca šarana na dubinac na Soči i Ribniku, ili da počne kao mišičar na Tisi).Te vode su
uvek bile zaštićene zakonima i drugačijim propisima od ostalih voda. Da nije tako 99 % bi pecali na žive mamce - ne bi mušičarili.
Više obrazovanje može da pomogne u boljem korišćenju alata ( literature, tehnologije) za sopstveni razvoj kao mušičara. Ali nismo svi ni biolozi ni ihtiolozi ni ostali ..ozi, pa moramo da učimo o živom svetu na raznim vodama u različito vreme. Obrazovan urbani čovek može da se slomi učeći i trebaju mu godine da nauči (učeći iz knjiga, filmova...pecanja) ono što zna svako dete sa osam godina koje raste pored vode. Nađite prvog seljaka pored neke reke i pitajte - imaćete neviđeno predavanje o živom svetu i životu. On ima prirodno obrazovanje, on zna kad se šta roji, šta živi u vodi, gde šta da nađe - sve zna, kao što zna kad treba da poseje pšenicu ili da osemeni kravu. Njemu sve diktira priroda, a ne tehnologija - ona mu samo pomaže da se lakše uklopi u prirodu i da je koristi prema svojim potrebama. Nikada ne radi nasuprot prirodi.
Najbolji primer je dečko (nemogu da se setim imena sa foruma) koji ima 17 godina, mušičari već deset godina i počeo je kao mušičar - samo je jedna kvačka - rođen je i živi na Ribniku - pored vode.
Mislim da se najbolje uči na licu mesta - na vodi. Ko provede 200 dana na vodi (makar i nepismen) neuporedivo zna više od onoga ko provede 200 dana za kompjuterom.
Kad odem kod kuma na Veliku Moravu ima jedan seljak sa kojim može da se priča o svemu - od književnosti do muzike (ima veću biblioteku nego dve trećine ljudi koje poznajem), kaže to mu je razonoda kad svrši poslove (za nas je obrazovanje) - i on je kao Zvezdan ili mnogi od nas, čitao Ničea, Bodlera, Mihajlovića, Andrića - ali kad dođemo do pecanja i živog sveta na reci - ubije nas k'o granom. Džabe mi nosimo mamce, on gurne ruku u panj, pod lišće, pod koru drveta, pod obalu u vodi (zna gde treba) i vadi razne larve, nimfe, bube - trista vrsta - ovo je za šarana, ovo za klena, ovo voli mrena, na ovo ide šiljka, na ovo 'vatamo skobalja.....
Na pitanje kako zna gde šta da nađe - nema određen odgovor - samo: "Pa to mora tu da bude, tak'a obala"
Jebem li ga šta je 'teo da kaže - "Tak'a obala" - on ZNA. Kakva je "tak'a obala ovde, a tak'a onde" ja ni dan danas neznam. On ima psihofizičku vezu sa prirodom od rođenja koju smo mi u gradovima izgubili i kroz maglu se prisećamo toga - mušičareći.
Ni on ne peca zbog mesa, sve vraća - "baba neće da čisti".