EJ, ne odoh na pecanje, jer sam morao suprugu da vozim kod lekara. Sad sam još i ručao (ribe i crni lukac), što na mene deluje kao jak hipnotik. Primičem se polako krevetu, pa pogledah malo naš (ili Lakijev) sajtić.
Opet Mix, pa Mix.
Ispade da se ja namećem i pravim pametan u svakoj temi. Nije mi to bila namera ni ovog puta. Hteo sam samo da podelim svoje bogato iskustvo sa početnicima sa vama. Vi, koliko vidim, počeste o tome da li sam ja najbolji ribar.
Zaboravite to, molim vas.
Vidim da PedjaBG piše da "neko voli, a neko zna...". Ispade da postoje mušičari koji vole da mušičare, ali nisu baš vešti. To je tačno. Neki uživaju i bez posebnog uspeha u samom lovu, lepo se zabavljaju. Jednostavno, nemaju ambiciju da pravilno upotrebe štap koji im je u rukama. Ima tu i jedno ALI. To su ljubitelji boravka u prirodi i na reci, a ne ribolovci veštačkim muvama, takozvani MUŠIČARI.
Iako ću i ja jednog dana, kada mi sve ovo dosadi, mušičarski štap koristiti kao štaku ili opravdanje za tumaranje po džunglama, pogrešno je unositi tu filozofiju da mlad ili nov mušičar ne treba ili ne mora da ostvaruje ulove, to jest, uspehe. Ako bi to prihvatili, mušičarenje bi se pretvorilo u dosadno i pasivno posmatranje prirode. Sportski duh, koji čini naš boravak na reci aktivnošću, nestao bi. Oni koji iz potrebe za što većim ulovom i više akcije unapređuju tehnike i imitacije, nestali bi. Oni koji nam nude nove proizvode, materijale i specijalnu opremu ostali bi bez posla. Na kraju, mušičarem bi se zvali oni koji love mušice pored obale reka, po parkovima i šumama...
Ala sam se raskakiooo!
Izgleda da ove nišavske pastrmke na žaru pomešane sa crnim lukom imaju psihoaktivno, stimulativno, dejstvo. 
Opet Mix, pa Mix.

Vidim da PedjaBG piše da "neko voli, a neko zna...". Ispade da postoje mušičari koji vole da mušičare, ali nisu baš vešti. To je tačno. Neki uživaju i bez posebnog uspeha u samom lovu, lepo se zabavljaju. Jednostavno, nemaju ambiciju da pravilno upotrebe štap koji im je u rukama. Ima tu i jedno ALI. To su ljubitelji boravka u prirodi i na reci, a ne ribolovci veštačkim muvama, takozvani MUŠIČARI.
Iako ću i ja jednog dana, kada mi sve ovo dosadi, mušičarski štap koristiti kao štaku ili opravdanje za tumaranje po džunglama, pogrešno je unositi tu filozofiju da mlad ili nov mušičar ne treba ili ne mora da ostvaruje ulove, to jest, uspehe. Ako bi to prihvatili, mušičarenje bi se pretvorilo u dosadno i pasivno posmatranje prirode. Sportski duh, koji čini naš boravak na reci aktivnošću, nestao bi. Oni koji iz potrebe za što većim ulovom i više akcije unapređuju tehnike i imitacije, nestali bi. Oni koji nam nude nove proizvode, materijale i specijalnu opremu ostali bi bez posla. Na kraju, mušičarem bi se zvali oni koji love mušice pored obale reka, po parkovima i šumama...
Ala sam se raskakiooo!

