Pa nemam nista protiv da u tvojoj zemlji Nisava bude broj jedan ako je imas; ako si mislio na zemlju ciji smo obojica drzavljani i poreski obveznici, takav primat Nisave je diskutabilan, ali je u prethodnih sest strana ionako svasta ispisano i nema svrhe da se "musicari sveta dalje izdrndavaju".
Nisam takodje ni sumnjao da je sa tvoje tacke gledista brown potpuno u pravu, posebno zato sto je i Nislijama slicnim tebi (a takvi kao ti su svuda brojni) stanje musicarskih voda oko Sopota i okoline prva briga svakog jutra pre detaljnog pranja zuba i siguran sam da imajuci to u vidu ti i brown zasluzujete jedan drugog kao veliki prijatelji i saborci u borbi za Nisavu kao "broj 1" u "TVOJOJ" zemlji koju ces, nadam se, prijateljski deliti sa brown-om. I to ce sigurno jednom ubuduce izlaziti u nastavcima na ovom forumu, kao sada edicija "Nikad robom" o mladom, onizem musicaru koji se pored hipodroma po avgustovskoj prasini vracao sa Nisave (dakle, vidis da necemo offtopic-ovati), ciji bi nastavak trebalo da usledi uskoro u "Spanskoj musici" gde mu je i mesto.
Naravno, mene interesuje Nisava kao i druge reke Srbije i kad budem hteo, ne samo da cu praviti radove o ribi iz njenih voda i objavljivati ih, vec cu i musicariti na njoj. Medjutim, bilo bi dobro ako bismo i od drugih koji musicare na Nisavi mogli da cujemo ponesto o njihovom vidjenju ove reke i sadasnjih prilika na njoj, jer tvoj pristup i gledanje na stvari (u ovoj temi) imamo na prethodnih sest - sedam stranica postovanja (a i u drugim temama). Neke od kredibilnih osoba iz prvog, Lucky-jevog posta teme "Sve moze i ovako" dale su mi u deset minuta razgovora puno korisnih informacija o Nisavi i njenim mogucnostima, kao i o razlozima sadasnjeg stanja, sto predstavlja dobar razlog da se o njoj razmisli. Prazne price i promocija samih sebe nece ni Nisavi, niti drugim rekama koje su letos bile ugrozene doneti dobrobit. Doslednost u praznim "salonskim" (to se tako kaze) polemikama i nepojmljivo sirok spektar znanja govore o stvarnoj efikasnosti delovanja i dubini poznavanja stvari, pa u jalovim pricama i besmislicama ("Ko na njoj nije mušičario, taj nema blage veze sa mušičarenjem u Srbiji.") ostaje kao jedini izlaz koji ima smisla samo zabavljanje. Ispiranje usta Nisavom bez ikakvih akcija u vezi nje u vreme kad
- musicarska sekcija u Nisu aktivno radi vec godinama
- pod okriljem korisnika koji upravlja podrucjem na kome je delom i Nisava
- sa navodno podrskom najveceg broja musicara na jednom mestu u celoj drzavi Srbiji
ne daje nikakav osnov za verovanje da je takav pristup produktivan, tj. da je dao bilo kakve hvale vredne rezultate u pogledu unapredjenja stanja ribljeg fonda Nisave, niti musicarenja u Nisu. Mislim da ce zbog ovakvih postupanja ukoliko se nesto bitno ne dogodi situacija ici na stetu musicara Nisa (i Sopota), a da ce u drugim, progresivnijim i aktivnijim, te otvorenijim i po upravljanju i predstavljanju musicarenja kulturnijim musicarskim sredinama (recimo Uzice, a mozda i Valjevo, a ko zna, mozda jednog dana i Beograd) gde ljudi vise rade a mnogo manje pricaju i kad pricaju milina ih je slusati, dakle da ce u takvim sredinama musicarenje imati svoju punu afirmaciju, pa ce valjda i studenti kojima predajemo moje kolege i ja u takvim sredinama imati i dobre sagovornike i saradnike po zavrsetku studija. To je steta za musicarski Nis (i Sopot), ali njegova perspektiva je iskljucivo i jedino u njegovim musicarskim rukama.