Ne znam dokle će da traje ovo moje "Mythbusters" raspoloženje, ali zaista me kao zainteresovanog i aktivnog sportskog ribolovca- mušičara muče mnoge nelogičnosti u propisima i filozofiji velikog broja ribolovaca.
Jedna od najvećih zabluda je da ribolovac koji izlovljava krupne ribe čini manju štetu od onog koji se zadovoljava sitnim primercima iste vrste.
Prosto ne znam odakle da počnem sa kritikom ove gluposti, jer iz kog god ugla da sagledam ovaj mit, ne vidim ni jedan argument za ubijanje krupnih riba- matica. Zato ću samo izjaviti da sam ubeđen da je za riblji fond mnogo bolje da vodu posećuju ribolovci koji love nedorasle primerke, kojih ima u mnogostruko većem broju, nego oni koji su vešti i ciljano love matice.
Naši propisi nisu u skladu sa mojom tvrdnjom, po ko zna koji put. Oni navode ribolovce da izlovljavaju što vrednije i krupnije matične ribe, kojih je na većini reka Srbije sve manje. U stvari, u srpskim rekama ima sasvim dovoljno sitneži, ali su matice toliko proređene da ih ponegde skoro i nema.
Najveća besmislica je što se pojavljuju ribokradice i manje sportski ribolovci koji zameraju početnicima u mušičarenju kad love sitniju ribu.
Koliko sam samo ja puta slušao priče lokalnih mrežaroša kako su oni manje zlo za reku od sportskih ribolovaca, a posebno mušičara ??? , jer su im okca na mreži krupna i masovno izlovljavaju samo krupne ribe, matice. ???
Često možemo čuti i gunđanje varaličara, koji koriste ogromne mamce sa po tri ili šest (
) udica i čija jednostavna tehnika, naravno donosi krupniji ulov, kako je to što oni rade veoma korisno, jer izlovljavaju baš matične primerke, desetkujući baš one koje su polno zrele, tj, sposobne za razmnožavanje.
Verovatno je večina pomislila da sam ovo napisao iz nekih ličnih interesa, jer i sam lovim sitnež. To nije tačno. Proverite u mojoj galeriji. Ciljano lovim krupne ribe, ali znam i da tad činim najveću štetu. Mnogo sam štetniji od nekog početnika koji se zadovoljava sa masovno prisutnim, sitnim ribama.
Kada ribi oduzimam život, mnogo više žalim ako je krupna, jer znam da je takvih u vodama moje zemlje veoma malo. Voleo bih da mi oni koji, selektivno, najdragocenije ribe trpaju u torbu, misleći da su mudri, pojasne svoj imidž "manje štetnog ribolovca".
Jedna od najvećih zabluda je da ribolovac koji izlovljava krupne ribe čini manju štetu od onog koji se zadovoljava sitnim primercima iste vrste.
Prosto ne znam odakle da počnem sa kritikom ove gluposti, jer iz kog god ugla da sagledam ovaj mit, ne vidim ni jedan argument za ubijanje krupnih riba- matica. Zato ću samo izjaviti da sam ubeđen da je za riblji fond mnogo bolje da vodu posećuju ribolovci koji love nedorasle primerke, kojih ima u mnogostruko većem broju, nego oni koji su vešti i ciljano love matice.
Naši propisi nisu u skladu sa mojom tvrdnjom, po ko zna koji put. Oni navode ribolovce da izlovljavaju što vrednije i krupnije matične ribe, kojih je na većini reka Srbije sve manje. U stvari, u srpskim rekama ima sasvim dovoljno sitneži, ali su matice toliko proređene da ih ponegde skoro i nema.
Najveća besmislica je što se pojavljuju ribokradice i manje sportski ribolovci koji zameraju početnicima u mušičarenju kad love sitniju ribu.
Koliko sam samo ja puta slušao priče lokalnih mrežaroša kako su oni manje zlo za reku od sportskih ribolovaca, a posebno mušičara ??? , jer su im okca na mreži krupna i masovno izlovljavaju samo krupne ribe, matice. ???
Često možemo čuti i gunđanje varaličara, koji koriste ogromne mamce sa po tri ili šest (
Verovatno je večina pomislila da sam ovo napisao iz nekih ličnih interesa, jer i sam lovim sitnež. To nije tačno. Proverite u mojoj galeriji. Ciljano lovim krupne ribe, ali znam i da tad činim najveću štetu. Mnogo sam štetniji od nekog početnika koji se zadovoljava sa masovno prisutnim, sitnim ribama.
Kada ribi oduzimam život, mnogo više žalim ako je krupna, jer znam da je takvih u vodama moje zemlje veoma malo. Voleo bih da mi oni koji, selektivno, najdragocenije ribe trpaju u torbu, misleći da su mudri, pojasne svoj imidž "manje štetnog ribolovca".