Prođe več skoro decenija od kako živim i mušičarim u Sloveniji. Debeo je led bio za probiti ali konačno poče da puca i sve sam bliži cilju. Naime, sve ove godine primoran sam bio loviti samo na dnevne dozvole. Zašto? Ovakvi i onakvi uveti su bili da jednostavno nisam mogao da se učlanim u neku od RD. Konačno prošle godine ozelene i moja grana. Nastadoše neke nove prilike i ta grana poče da cvate i eto nadam se ove godine da donjet če i plod. Ove godine trebalo bi da se desi i to da polažem slovenački ribolovački ispit i tako pridobijem zvanje "punopravnog člana naše RD". To znači da kada položim taj ispit mogu da idem na vodu sam bez obavezne pratnje mentora ili nekog drugog punopravnog člana naše RD. Takva pravila su svuda u našoj nam deželici i to je samo jedan dio od mnogih strogih pravila. Ako je, i valja da je tako! Time če se i povečati broj mojih izlazaka na vodu. Večina nas ovde teško međusobno uskladimo vreme pa i danima kada bi mogao na vodu nemogu jer nemam s kime. Čim dođe do tog polaganja konačno ču moći i sam na vodu.
I tako to ide ovde u deželi nam podalpskoj. Prvo treba da se desi neko predavanje ili kako god to da nazovemo, onda literatura pa učenje i onda ispit. Tako mora svi da idu kroz to. Pre toga pola godine do 3 godine pripravništva (to ovsi od svake RD posebno). Kod mene je pola godine dosta ali prošle godine nije bilo mogučnosti polaganja ispita tako da sam eto prvu godinu imao kao neko pripravništvo. ok. taj uvet je ispunjen. Ima tu još dosta oko tih pravila i nikako nije jednostavno posebno za nekoga tko je došao iz druge države...i tu se pravila mogu razlikovati ali dugo sam radio na tome da sam dogurao do ove tačke na kojoj sam sada.
Ovde se ribolovački ispit radi pred komisijom ribolovačko saveza Slovenije i ne kod nekog čika Paje koji če se šečkati u prostoru i čekati da zaokružiš pravilne odgovore i eventualno ti pokazati šta treba sve zaokružiti
da se zadovolji forma... nema ovde gledanja kroz prste a ako dođe do toga i to se zana nastane veliko sranje. Pored svega, svi jedva čekaju da nekoga uvate na delu i prijave ga pa makar to bio i rođeni brat!!!
E, kada je taj ispit urađen...ribolov postane češći, mnogo jeftiniji a ulov brojniji... :
nadam se ove godine dokučiti i taj cilj.
Evo, iako sam član ja moram da za mladicu da plačam punu cenu karte kao i svaki turista...ali sa tim ispitom za cenu jedne dobijem četiri. Da, mladicu se ovde ne može loviti na godišnju kartu nego se moraju kupiti dnevne. Ali kao punopravni član to dobijam znatno jeftinije. I opet, za mladicu su posebna pravila. Nju na 99% naših reka moraju loviti minimalno dvojica od kojih jedan mora da bude punopravni član lokalne RD. Sa godišnjom dozvolom lovimo samo na vodama kojima upravlja naša lokalna RD. Na drugim vodama ili imamo neki popust na dnevne a negde plačamo turističnu dnevnu. Nema da se sa jednom godišnjom lovi po celoj nam SLO. Nešto sam načuo da i tako nešto postoji ali pre če da bude da je to neka bajka ili privilegija vrlo malog broja ribolovaca. U ovoj našoj maloj deželici podalpskoj su mnoga pravila, stroga pravila, večina ih poštuje i vode se ipak čuvaju mada na žalost nije na svim vodama ni ovde baš tako kako se priča da je. Ne cvate cveče ni u naše preduzeće. Ali, ipak daleko bolje je nego npr. u Srbiji. Ipak, zbog tih silnih pravila, visokih i teških kazni, napora mnogih ribolovaca i čuvara imamo i dalje vode u kojima se još uvek da lepo loviti i kapitalne ribe uloviti. Nije kako je bilo nekada u vremenima za kojima plaču naši stariji kolege. Moj dobar drug koji bi mi po godinama mogao biti otac uvek kaže...tu i tu ...ehhh tu je bilo normalno u svakom izlasku uloviti lipljena od oko 50cm. Onih od oko 45cm je bilo ko sada škobalja u jatima... pastrmke, potočare, one velike tu i tu itd. ali ok. šta je tu je a što je bilo nekada toga više nema. Vreme ide napred. I mi idemo naped sa tim vremenom. Nadam se da če ova nova 2013. da mi donese i taj ispit. 2012. mi je donela konačno to članstvo i mnoge lepe i kapitalne pastrmke ali i ostale riblje vrste. Eto, da čovek ne poveruje...decenija porđe da bi došao pred vrata samoga cilja. Ali, tako je to u mom slučaju.
Zašto sve ovo natipkah?!?
Da vam malo dočaram "pravila igre u našoj deželi".
I tako to ide ovde u deželi nam podalpskoj. Prvo treba da se desi neko predavanje ili kako god to da nazovemo, onda literatura pa učenje i onda ispit. Tako mora svi da idu kroz to. Pre toga pola godine do 3 godine pripravništva (to ovsi od svake RD posebno). Kod mene je pola godine dosta ali prošle godine nije bilo mogučnosti polaganja ispita tako da sam eto prvu godinu imao kao neko pripravništvo. ok. taj uvet je ispunjen. Ima tu još dosta oko tih pravila i nikako nije jednostavno posebno za nekoga tko je došao iz druge države...i tu se pravila mogu razlikovati ali dugo sam radio na tome da sam dogurao do ove tačke na kojoj sam sada.
Ovde se ribolovački ispit radi pred komisijom ribolovačko saveza Slovenije i ne kod nekog čika Paje koji če se šečkati u prostoru i čekati da zaokružiš pravilne odgovore i eventualno ti pokazati šta treba sve zaokružiti

E, kada je taj ispit urađen...ribolov postane češći, mnogo jeftiniji a ulov brojniji... :
Evo, iako sam član ja moram da za mladicu da plačam punu cenu karte kao i svaki turista...ali sa tim ispitom za cenu jedne dobijem četiri. Da, mladicu se ovde ne može loviti na godišnju kartu nego se moraju kupiti dnevne. Ali kao punopravni član to dobijam znatno jeftinije. I opet, za mladicu su posebna pravila. Nju na 99% naših reka moraju loviti minimalno dvojica od kojih jedan mora da bude punopravni član lokalne RD. Sa godišnjom dozvolom lovimo samo na vodama kojima upravlja naša lokalna RD. Na drugim vodama ili imamo neki popust na dnevne a negde plačamo turističnu dnevnu. Nema da se sa jednom godišnjom lovi po celoj nam SLO. Nešto sam načuo da i tako nešto postoji ali pre če da bude da je to neka bajka ili privilegija vrlo malog broja ribolovaca. U ovoj našoj maloj deželici podalpskoj su mnoga pravila, stroga pravila, večina ih poštuje i vode se ipak čuvaju mada na žalost nije na svim vodama ni ovde baš tako kako se priča da je. Ne cvate cveče ni u naše preduzeće. Ali, ipak daleko bolje je nego npr. u Srbiji. Ipak, zbog tih silnih pravila, visokih i teških kazni, napora mnogih ribolovaca i čuvara imamo i dalje vode u kojima se još uvek da lepo loviti i kapitalne ribe uloviti. Nije kako je bilo nekada u vremenima za kojima plaču naši stariji kolege. Moj dobar drug koji bi mi po godinama mogao biti otac uvek kaže...tu i tu ...ehhh tu je bilo normalno u svakom izlasku uloviti lipljena od oko 50cm. Onih od oko 45cm je bilo ko sada škobalja u jatima... pastrmke, potočare, one velike tu i tu itd. ali ok. šta je tu je a što je bilo nekada toga više nema. Vreme ide napred. I mi idemo naped sa tim vremenom. Nadam se da če ova nova 2013. da mi donese i taj ispit. 2012. mi je donela konačno to članstvo i mnoge lepe i kapitalne pastrmke ali i ostale riblje vrste. Eto, da čovek ne poveruje...decenija porđe da bi došao pred vrata samoga cilja. Ali, tako je to u mom slučaju.
Zašto sve ovo natipkah?!?
Da vam malo dočaram "pravila igre u našoj deželi".