imam vec 73 godine ,polako se probijam kroz siblje i visoke koprive ,jutarnji svez vazduh puni moja staracka pluca a miris vresa vraca me polako u mladost ah pomislih kako je lep ovaj zivot ,zastanem na trenutak i pogledam oko sebe,pomislim kako je sve kratko trajalo kao let jednodnevke.pogledam prema vodi dok istovremeno vadim moju staru kutiju sa musicama,pomalo je ispucala a lak,laka odavno nema na njoj.kazem u sebi sve je prolazno...boze u kakvoj sam se ljudskoj tastini upustio hm...polako koracam umornim koracima izbih na livadi i gle uz samu obalu razmahao se mlad stasit momak sirokih ramena savio mu se musicarski stap a ona iskoci iz vode kad je ugledah uzvre mi krv u mom starom telu e bogami pomislih ima je preko pola metra .nakon dvadesed minuta borbe momak je prihvati meredovom izvadi iz prsluka aparat uslika je i sa poljupcem polako je pusti u vodu.kad se okrenu ugleda me uz osmeh dobaci mi pa pobogu deda zasto mi nisi rekao da ces na vodu izici dosli bi smo zajedno.neka rekoh red je da sam ponekad uzivas.deda sve one price koji si mi pricao i borba tvojih drugova da se sacuvaju nasi reviri i mrestiliste na radovanjskoj reci koje i danas traje vrede za ove nezaboravne trnutke,dedice ova nasa pastrma je stvarno borbena nije ni cudo zato je i jedinstvena u svetu.pruzi smo korak ka stoletnom hrastu zalego smo ledjima u seni drveta pogledima ka nebu svako u svojim snovima dok ispod nogu crna reka polako izmice pricajuci neke nove price.