Evo da i ja dam svoje vidjenje ovog WCFF 2017 Slovacka, mog debitantskog!
Krenuli smo na pripreme u CG i tamo obisli tri reke u nadi da cemo imati priliku da se malo bolje upoznamo sa lipljenom, ribom koja je ce na vecini reka biti dominantna, a meni, iskreno, totalno nepoznata riba i prvi hendikep.
Po povratku iz CG, pokupili smo Luku i produzili dalje put Slovacke i Liptovskog Hradoka gde smo bili smesteni tih par dana (logican izbor jer se u tom mestu spajaju Bela i Vah - dve takmicarske reke). U Hradok stizemo 1.09. ujutru i samo izbacujemo stvari i krecemo na prvi dan treniga [emoji3]
Prvi dan Bela - ne tako bogata ribom u gornjem delu. Hvatamo po 15-ak riba na treningu i nismo bas odusevljeni, ne znamo da li je do nas ili je stanje na reci stvarno takvo. Narednih dana sa ostalim reprezentacijama koje su bile na treningu razmenjujemo iskustva i manje vise su svi slicno prosli. Interesantan detalj sa Bele je to sto smo pri kupovini dozvola dobili instrukcije da pri kretanju kroz sumu pravimo buku, jer se u suprotnom vrlo lako mozemo sresti sa medvedom, koliko god zvucalo neverovatno za tih 10dana bilo je vise susreta coveka i medveda na reci!!! [emoji199][emoji199][emoji199]
Drugi dan odlazimo na Vah, krecemo da pecamo deo reke predvidjen za zvanicni trening, u donjem delu reka nesto sira i cistija pa nam jak vetar onemogucava neko normano pecanje. Tek posle nekih 1-2h vetar se malo smirio i pocinjemo da hvatamo ribu - taj dan prolazi u znaku lipljena, Luka cak upisuje i jednog lepog od 43cm. Pecali smo deo reke koji je ispod usca Bele u Vah gde je reka dosta sira i veca od takmicarskog dela. Popodne smo se prebacili u deo reke iznad takmicarske staze. Po dolasku na taj deo vidimo da je reka dosta manja, ali nemamo izbora. Odradili smo popodnevni trening, nismo se nesto nalovili ali nasla se po neka riba..
Treci dan odlazimo na Poprad. Imali smo razne informacije: da je reka puna kalifa i potocara, da ima i zlatovcice, pa da ima i dosta lipljena. Krecemo na deo reke iznad takmicarske staze- prvi deo reke ne daje neke rezultate, a ispred nas se nalazi jos jedna reprezentacija na treningu. Odlucili smo da se ipak pomerimo par km iznad njih i pecamo deo reke na kom nema drugih takmicara. Uz kracu potragu za dobrim terenima, iznad jednog sela krece divlji deo reke i krece ludilo. Svako malo bolje mesto daje po par riba i tako do mraka. Reka je u tom delu duplo manja od Gradca.
Cetvrti dan odlazimo na Oravu, dolazimo na reku i vidimo da je mutna kao oranje! Ipak preskacimo pecanje po takvoj vodi i vracamo se na Vah da cetvrti dan iskoristimo za trening na delu reke koji je mnogo slicniji takmicarskoj stazi (iznad usca Bele u Vah). Po dolasku na reku odmah krece akcija na nimfu, a malo kasnije i na suvu. Luka se orjentisao na suvu i pronasao par radnih muva, Oholi i ja pecamo na nimfu i trazimo gde je riba. Tada zakljucujemo da ce se riba pecati u najplicim delovima reke!
Peti dan pravimo pauzu i taj dan ostavljamo za odmor jer znamo da nam slede cetri naporna takmicarska dana (jedan dan zvanicnog treninga i tri takmicarska dana). U hotelu se nalazimo sa Mitom, Vladom i ekipa je od tog dana u punom sastavu!
I pored raznoraznih spekulacija oko stanja u reprezentaciji, svi smo pokazali da smo profesionalci, prevazisli smo sve nesuglasice i narednih 5 dana delujemo kao tim!!! Ja sam licno zadovoljan medjusobnim odnosima [emoji1212] [emoji6]
Dogovorili smo se oko zvanicnog treninga i Miti i Vladi prepustamo da idu na reke koje zele jer smo mi bili u prednosti i vec se upoznali sa tri reke. Mita ide na Vah i Belu, Vlada na Jezero i Oravu, Luka na Oravu i jezero, ja na Belu i Vah. S obzirom da je samo cetri takmicara moglo na trening, kapiten odlucuje da ne peca taj dan i ode u obilazak reka i malo spijunira druge reprezentacije [emoji102][emoji876]
Popodne smo se sastali i razmenili iskustva sa treninga i pripremili za prvi takmicarski dan.
Sesti dan - prvi takmicarski dan! Ustajanje u 4:45, brzinski dorucak i odlazak na takmicarsku stazu. Pre odlaska na reke naslu smo se po poslednji put i jedni drugima pozeleli srecu. Ja pecam Vah i Oravu.
U autobusu dobijamo sektorska mesta, dobijam broj 17 i odma od Slovaka Igora dobijam info da se necu bas usreciti - mesto je prosecno, ali ne i dovoljno za neki dobar plasman. Misleci da ne moze biti toliko lose, po dolasku shvatam sta su mane mog mesta. Vir duzine 50m sa dubinom i do 3m nije mesto gde se koncentrise neka veca kolicina tog sitnog lipljena koji se u 99,9% pecao tog dana na Vahu. Tu pravim i svoju prvu gresku - sektorski sudija mi pokazuje gde je otprilike donja granica mesta, ali ja ne odlazim da prverim jer mi je rekao da oznaka postoji na drvetu i da je vidljiva sa reke! Tek po povratku u Srbiju svracamo da proverimo granicu mesta i shvatam da najbolji deo svog mesta nisam pecao jer mi sektorski sudija nije dobro objasnio (ovo je i skola za sve buduce takmicare, obavezan obilazak celog sektora pre pocetka takmicenja, od oznake do oznake koja mora biti vidljiva!!!). U prvih sat vremena nema desavanja, tek na ulasku u vir dobijam prvu ribu, kontra i riba je za 3sek bila u meredovu. Pisem prvu ribu, led sam probio - krecem dalje. Na donjem delu vira koji je bio malo plici pocinje akcija i tu hvatam 4 ribe, dve vadim i dve mi kidaju, problem sa vezanjem cvora je uzeo svoj danak. I na izlasku iz vira hvatam jos jednu ribu u poslednjim minutima. Skor 4 pisane ribe. Shvatam da nisam ni blizu dobrog plasmana i posle 1 sesije zavrsavam na 29mestu, ali dolazim do vrednih informacija. Od vecine takmicara saznajem da je riba hvatana na suvu i da je hvatana u titravcima dubine od 10cm do 30cm - info odma prenosim Oholom sto njemu donosi odlican plasman na Vahu. Od njega saznajem da je na jezeru pisao 3 ribe sto je najlepsa vest prepodnevnog dela [emoji16] krenulo nas jezero, najvise smo se plasili 0 na jezeru! Skor mog mesta na Vahu SRB-4, NLD-5, CZE-21, SVK-14, NZE-4.
Pakovanje u bus i odlazak na rucak i produzavamo na Oravu.
tamo dobijam sektorsko mesto broj 2, iznad mene peca Ceh (sad vec svetski prvak) po dolasku na sektorsko mesto imam sta i da vidim, reka oranje! Posto smo kasnili po planu, Ceh i ja na reku dolazimo i sa sudijama dogovaramo da zbog zakasnjenja odlozimo pocetak za 10min i da nam daju 40min za pripreme. Sudija me informise da je pre podne voda bila odlicna i da je na mom mestu upecano 30+ riba, ali da ne zna sta da mi kaze jer je voda porasla i promenila boju. Daje mi info gde je najvise ribe upecano, sto i jeste bilo logicno mesto po vec stecenom iskustvu na Vahu, ali promena vode ostaje kao problem da li ce se riba ponasati isto i da li ce uticati na broj ulova i da li se zbog promene vodostaja riba pomerila. Ispostavilo se da je tako. U 2. sesiji je upecano ubedljivo najmanje riba na Oravi. Sudija svira pocetak i ja krecem odmah na najlogicnije mesto. Ali tu pravim prvu gresku. Posle 2minuta Ceh ima ribu na stapu i vidim da je poceo da peca od same obale u dubini 10cm i sa kratkim stapom, peca pred nogama. Shvatio sam da treba da ga kopiram i rasturam ceo sistem, skracujem stap na 9' i krecem da pecam isto. Ali ostaje ona nepoznanica na sta on peca, sta je pravi izbor za ovako mutnu vodu i pecanje na tako plitkim terenima. Narednih pola sata bez desavanja, a Ceh veze ribu za ribom i tek posle 45min nalazim pravu nimfu i krece neko desavanje. Prva riba spada u kontri- baksuz, nista gore ne moze da se desi sem da spadne prva riba ispred meredova...

ali pravim pauzu , palim cigaru i jos malo posmatram Ceha sta radi kako bih sto bolje iskopirao tehniku kojom peca, sto je bilo i najbolje resenje. Nastavljam sa pretragom terena i pocinju neka desavanja, pocinjem da vadim ribe i tu pecanje zavrsavam sa skorom od 8 riba, i mnogo uhvacene beovice jer su mirni delovi reke bili prepuni sitne ribe. Kako nimfa izadje iz toka u mirni deo reke, eto je beovica, da su se one brojale bio bih ubedljivo prvi u sektoru... [emoji16] Krecemo nazad u bus, ja razocaran misleci da je tih 8 riba los rezultat, ali po prvim informacijama u bus-u zakljucujem da i nisam tako lose prosao. mutna i velika voda su uzele svoj danak i zavrsavam na 15 mestu, ne odlican, ali dobar rezultat. Skor mog mesta na Oravi AUS-35, SRB-8, LUX-7, LVA-26, JAP-9. Povratak u hotel, najbitnija informacija tog popodnevnog pecanja je da je Vlada upisao 2 ribe na jezeru, sastanak razmena informacija i odlazak na spavanje, sutra je novi takmicarski dan! Skor posle prvog dana je bio ekipno 20 mesto ja 115-ti.
Drugi takmicarski dan pecam Belu, od Mite dobijam vazne informacije gde se riba hvatala i na koje nimfe. Bela je klasicna pastrmska voda pa mi to daje nadu za bolji plasman. Standardno, brzinski dorucak, stvari, pozdravljanje i pravac staza. Posto je Bela bila najbliza smestaju na stazu dolazim 2h pre pocetka, dobijam sektorsko mesto 3, cekam svog sudiju i odlazim na sektorsko mesto i u putu od njega dobijam info da je na mom mestu predhodni dan upecano 5 riba ukupno(kasnije saznajem da je malo promasio, ali ne mnogo), tu vec pocinjem da padam i razmisljam ko li me je prokleo...

i da nije pecan lipljen vec samo pastrmka, ali po dolasku na mesto vidim da i nije toliko lose koliko sam ocekivao. Sad vec pregledam detaljno svoje sektorsko mesto i pravim plan kako cu ga pecati, priprema opreme i pocetak! Posle pola sata nalazim ribu, bilo je logicno mesto, ali sam iscesljao ceo taj potez neznajuci da li se nesto u navikama riba razlikuje od predhodnih reka, logicno pastrmsko mesto mi daje 3 pastrmke i 1 lipljena. Tu se vec moja taktika malo menja jer vidim da ima lipljena. Dalje cesljam plitke terene i u njima dobijam jos 2 lipljena, pa prelazim na sporedni kanal gde dobijam jos 3 pastrmke i 1 lipljena, na ostatku reke bez desavanja. 3min pred kraj odlucujem posto nema desavanja da se vratim na pocetno mesto koje mi je dalo 4 ribe i u poslednjem minutu hvatam jos jednog lipljena. Prelazim na dvocifreni broj riba i vec ima nade za dobar plasman, tu mi 11 riba donosi 7 mesto u sektoru sto je odlicno kako sam se nadao!!! Skor mesta na Beli LUX-3, IRL-6, SRB-11, GER-7, NZE-5. Povratak u hotel - taj dan imamo slobodno popodne, svi zeljno iscekujemo info od Mite sa jezera, pisao 2 ribe, jos jedan dan nam prolazi sa ribama na jezeru, ne donosi nam to neke veliki plasman ali bez nula odlican rezultat!!! Taj dan popodne vezemo sta fali u kutiji i pripremamo se za novi takmicarski dan. Vlada nam veze strimere za jezero, sutra ostaje zadatak da Luka i ja nastavimo niz upisa na jezeru i da probamo da jos popravimo tad vec odlican ekipni plasman (17 mesto), a i ja svoj pojedinacni - sa 115. pao sam na 83. mesjto!
Treci takmicarski dan, dan D, sad vec klasika rano ustajemo dorucak, stvari, pozdrav i krecemo na sektore. Taj dan pecam Poprad pa jezero. Dolazak na stazu, ceka me sudija pa onda sok, standardno prikupljanje informacija od sudije i dobijam info da je na mom mestu predhodni dan pisana 0. Tu vec gubim nadu da bilo sta pametno mogu uraditi, samo borba za sto bolji plasman, a unapred znam da ne mogu mnogo. Obilazim mesto i vidim da nema mnogo izglednih mesta, dve kaskade koje su minimalne (ako gde mogu naci neku ribu u meri-tu su), pravim plan da prodjem kompletno mesto u nadi da se predhodnik nije snasao, ali dobijam info da se ni prvi dan nije nesto mnogo pecalo na tom mestu. Krecem da cesljam mesto i posle 5min prva riba, brzo je smestam u meredov i shvatam da je kalifa od max 17cm, ali mi daje nadu da mozda ima neka u meri. I tako redom, kalifa za kalifom od 15 do 17cm, i tek posle 1,5h hvatam prvu mernu ribu. Potocara od 23cm skida pritisak pisanja 0 i dalje nastavljam da cesljam, ali bez nekih rezultata. I dalje samo sitna kalifa. 5min pred kraj odlucujem da se vratim u donju kaskadu i jos jednom je procesljam teskim nimfama i u najacoj struji u 5min vadim jos jednu potocaru u meri i jednu kalifu. Skor 3 ribe na Popradu, ne zadovoljavajuci ali izbegoh 0. Skor mog mesta na Popradu NLD-11, ENG-4, HUN-0, SRB-3, SVK-14
Popodne jezero, najveca briga svih nas kroz celo takmicenje i bojazan od pisanja 0 [emoji47]. U putu od Luke dobijam info da se on upisao na jezeru sa 2 ribe i na koje strimere i tehnike je pecao. Sad vec krece pritisak da niko nije omasio jezero i da li cu ja biti taj koji ce pisati 0, ali sta je tu je idemo na sve ili nista! U camcu dobijam Poljaka (od nasih dobijam info da Poljaci znaju da pecaju jezero, malo olaksanje), kratak dogovor sa njim oko funkcionisanja i krecemo. Dok svi odlaze na levo i desno, nas Poljak izvodi na sred jezera. Prva pomisao mi je bila da li je ovaj normalan, ali prvi dan je to isto Vlada imao sa svojim parom pa cekam da pocne i vidim sta ce se desiti. Pocinje pecanje, prvih nekoliko minuta gubim na upucavanje sa stapom i skidanje tehnike od Poljaka, na 10m od camca sa Poljakove strane se javlja lepa riba na povrsini i ja odusevljen ko malo dete. Vicem Poljaku riba riba, on me gleda malo cudno, smeska se i nastavlja da baca i tu dobija prvu ribu. Ja bez nekih ocekivanja u prvim minutima, nastavljam uporno da bacam i onda bum - na povrsini mi pokupi strimera! Prikupljam strunu, dovlacim ribu do camca, ona pokusava par begova i u meredovu je, moja prva riba na jezeru! Onda sve krece laganije, posle par minuta Poljak vadi drugu ribu pa malo posle njega i ja, onda jos dva napada na strimer, ali riba masi. Gledam na sat i vidim da je tek proslo 45min, mislim se napecacemo se na jezeru, ali posle tih 45min i konstantne akcije, riba se pomera od nas i krecemo da je pratimo bez nekog uspeha. I tako naredna 2h bez bilo kakve akcije ni kod mene ni kod njega. Tek 15min pred kraj ponovo nalazimo ribu i Poljak pise jos 2, ja nijednu, ali srecan da sam zatvorio krug i ovo svetsko prvenstvo je proslo bez 0 na jezeru. Moje dve ribe mi nisu donele neki Bog zna kakav plasman (27 mesto) jer su se poslednji dan svi upisali i nije bilo i jednog takmicara sa manje od 2 ribe, ali nema 0 sto je svima nama bilo izuzetno vazno!!! Moj konacan plasman je bio 122 mesto ekipno 24. Taj treci dan takmicenja definitivno nikom nije isao na ruku i svi smo bili pred kraj tabele u svojim sektorima, sto je uzelo svoj danak i sa 21 mesta padamo na 24. Ali sa druge strane zadovoljni - cela ekipa bez ijedne 0, prikupili smo ogromno iskustvo, sagledali svoje greske i mane!
Moj zakljucak je da je veliki hendikep to sto nismo imali trenera. On ima mnogo bitnu ulogu u prikupljanju informacija u samom toku takmicenja. Mnogo toga smo i sami videli i naucili, ali kad krene samo takmicenje, nema se vremena za razgledanje. U vecini slucajeva i ne vidimo susedne takmicare, trener je taj koji moze u toku takmicenja posmatrati favorite i to sto vidi u samom toku takmicenja preneti takmicaru.
Naravno, mnogo toga jos treba da naucimo, provezbamo, prosirimo vidike. Prihvatimo nedostatke i ispravimo ih. Definitivno je svetsko takmicenje druga dimenzija pecanja, u odnosu na ono sto smo mi kroz Ligu imali.
Neprocenjivo iskustvo je samo posmatrati vrhunske takmicare dok pecaju!
Svakako, Italija je blizu

pokazace se sta smo pametno izvukli iz ovog dogadjaja..
Ekipo, cestitam na ostvarenom uspehu i zaista sam ponosan ovo zajednicko ucesce!
Sent from my iPad using Tapatalk