Zbog čega i kako sam postao mušičar

MMartic

Hero member
Učlanjen(a)
16.05.2006.
Poruke
3.725
Broj reagovanja
136
Lokacija
Pančevo
Postadoh pre neki dan na ovom sajtu nekakav Hero Member, a još nisam ispričao svoju priču - evo je  :)

Ribolovac sam postao davne 1970. godine sa svojih 8, a mušičar 1975. godine!!! Naime leta sam provodio pecajući sa dedom u Kraljevu, a moj ujak Milorad - Mića Maravić kraljevački slikar bio je za ondašnja vremena jako čudan ribolovac. Celoga života lovio je samo mušičarskim štapom, i to samo pastrmku!!! Kupio sam štap (Shakespeare glass) i čekrk (češki zeleni, ima ga po kile), lovio klenčiće na Ribnici i Ibru dok nisam dočekao da me prvi put odvede na Lopatnicu. Doveo me do jednog vira, rekao priđi odande, baci u penu pored stene, i na moj treći zabac polakomila se prva potočara. Ulovih se evidentno i ja, a ne samo ona!!!
Od tada pa do dana današnjeg iako i dalje lovim i na varalicu, ponekad sa decom i na plovak - za mene postoji samo jedna strast. Lutanje, bazanje, gaženje, šunjanje, bacanje i praćenje mušice po površini vode. Živim za svaki dan na vodi, i prisećam se istih svakodnevno. Najlepši snovi su mi momenti kada riba uzima muvu, i imam ih nebrojeno urezanih u pamćenje.
Tada je jedina literatura bila knjiga Jovana Petrovića "Tajne mušičarenja", a i muve su bile gotovo isključivo iz nje. Kočijaš, Hardy's Favourite, Profesor, Suvodolka, Beli moljac, Wickham's Fancy, Grizzly King, Jošavka, Red Palmer, Black Zulu, Alexandra, Trikolor,.... Bilo ih je teško nabaviti, bile su ogromne i slabo plivale na teškim Mustad udicama. Nije mi bilo druge, pa sam uz pomoć Pikija (mog kraljevačkog drugara) napravio prvu stegu u kućnoj radionici. Bila je očajna, ali svaki početak je težak. Prvu indijsku stegu kupio sam u Minhenu negde 1982. (tokom jedne šoping ture sa video plejerima i rekorderima)!!! Koštala me 50DM i služila dugi niz godina. Prve osnovne konce i neke materijale kupio sam iz Slovenije od Ivanke Sluga (iz Maribora) koja se oglašavala u časopisu "Zov" (koji je u ono vreme redovno imao članke iz mušičarenja). Naravno najveći deo materijala bio je iz kućne radinosti - konac za goblene, domaći petlovi, vunica iz maminih restlova, konci za opšivanje "Sintelon" podova,... Od alata imao sam samo jednu iglu i kontra pincetu! Najtraženiji i najkorišćeniji materijal bilo je perje pauna.
Kao srednjoškolac i student znao sam u ranac da spakujem "Tigar" čizme, stegu, štap i da zapalim u Kraljevo - na Goč i Lopatnicu, a najlepše uspomene su mi vezane za Studenicu. Redovno sam sa ujakom učestvovao na likovnim kolonijama u Studenici - on bi slikao sa šarolikim umetničkim društvom, a ja sam 7 dana obijao noge po kanjonu Studenice. Jadne pastrmke sam slagao u zamrzivač Hotela da bi ih poslednje veče u slast pojeli.
Kada sam počeo da vozim sve je postalo lakše, pa i pastrmke su bile bliže, međutim sve je naglo stalo 1991. godine. Rat, kraj studija, oženih se i zaposlih. Sin prvi, sin drugi (a bogami i sin treći). Para nije bilo ni za mnogo važnije stvari, a i benzin je bio astronomski skup. Vratio sam se prvoj ljubavi, a to je štuka kojoj se pridružio i smuđ. Polako, stao sam na noge i poslovno i porodično i negde 1997. godine počeo ponovo da obilazim reke sa pegavim lepoticama.
I DEFINITIVNO POLUDEO ;)
Gradac, Mlava, Krupajska reka, Resava, Crnica, Grza, Radovanska reka, Studenica, Gvozdačka reka, Moravica, Drina, Ribnik, Pliva, Nišava, Beli Timok, Ibar. Zapadna Morava, Tamiš, Dunav, bare, Danska...
Gradac mi je dušu napunio u godinama posle rata i bede i ubedio me da ribu valja vratiti i ponovo potražiti.
Ribnik je svetli primer bogate vode sa odličnim gazdovanjem, krupnom i selektivnom ribom i izvanrednim uslovima za mušičarenje cele godine.
Drina mi je dušu preotela, i vuče me kao magnet - i u godinama kada nema lipljena ja se trudim i uspevam da uhvatim one retke preostale lepotane i vratim ih nazad da bi me ponovo sačekali dogodine.
Satro sam 3 stege za sve ove godine i sada trošim četvrtu uz naočare, štapove sam lomio po okolnom granju (Shakespeare nekoliko komada, 2 Silstara, 1 Cormoran,...) i jedva čekam ponovo na vodu.
Bistro

Na slikama - bezimena najstarija muva iz kutijica, Peter Ross, Shakespeare glass rod, moj prvi češki čekrk sa sve prastarom strunom i Leeda RimFly!!!
 

oholi

Moderator
Urednik
Učlanjen(a)
16.12.2007.
Poruke
10.265
Broj reagovanja
1.476
Lokacija
Čačak
mnogo lep textic milance, pomalo nostalgican... svaka cast

imao sam i ja onakav zeleni cekrk,namucio me dobro :)
 

sebastian

Hero member
Učlanjen(a)
12.05.2006.
Poruke
10.403
Broj reagovanja
7
@Milance, bas lepo da si podelio svoju pricu sa nama...auuu bre  :doh: pa bilo je i vreme  ;) Udubio sam se u tvoju priču, beše mi to ko' kratki roman, fantastično!!!  :tbumb: Još kad sam pročitao da je štuka i tebi bila prva ljubav nekako mi se priča još više dopala  ;)

u svakom slučaju veliki  :respect1:

A ove slike....e one, koliko mi se čini, imaju posebnu vrednost :yeswink:
 

Jr

Administrator
Urednik
Učlanjen(a)
15.06.2007.
Poruke
1.149
Broj reagovanja
143
Lokacija
Niš
Ostao sam bez teksta.  :yeswink:
 

Mefisto018

Hero member
Učlanjen(a)
30.12.2006.
Poruke
2.112
Broj reagovanja
0
Lokacija
Nis
I pored mnogih nesuglasica za ovo ide jedan + od mene..
Fantasticna pricica :respect1: :respect1:
 

MMartic

Hero member
Učlanjen(a)
16.05.2006.
Poruke
3.725
Broj reagovanja
136
Lokacija
Pančevo
Pronađoh i dve fotke  - žute su od starosti, a ne od fotošopa :)
Godina je 1980-ta, mušičar sam ja, potok u okolini Kraljeva - više ni ne znam koji je!!! Bilo nekih malih klenčića, toga se sećam!!! Štap je onaj Shakespeare sa slike, a čekrk češki!!!
 

sebastian

Hero member
Učlanjen(a)
12.05.2006.
Poruke
10.403
Broj reagovanja
7
@Milanče,  :tbumb:  :respect1:

Fotke su prva liga!  :yeswink:
 

Terza

Senior member
Učlanjen(a)
21.03.2008.
Poruke
198
Broj reagovanja
0
Lokacija
Niš
Drugari,svaka cast za sajt  :tbumb: !
...nepunih mesec dana sam na sajtu i tako mi lepo prolazi vreme na poslu da pocinjem da se brinem za sebe  :doh: ...
Nisam se predstavio na pocetku ali nikad nije kasno  :D i mislim da je ovo pravo mesto za to,takodje mislim da bi svako ko ja na sajtu trebalo da isprica svoju pricu...

Zovem se Radovan i iz Nisa sam.
Svoje prve ribolovacke korake nacinio sam na Toplici 87'
Obzirom da su moji iz Prokuplja svaki raspust sam provodio tamo,a Toplica mi je na 2 min od stana i kao da ne postanem ribolovac!?
Niko od mojih se nije bavio ribolovom,ali zato mi je prvi komsija bio stari varalicar i jedan od najboljih klenarosa u Prokuplju i kako sam po prirodi radoznao nikako mi nije islo u glavu kako on to ubija klena na parce lima (leptirka) pa sam poceo da "masiram" babu da mi kupi masinicu i stap sto je ona i ucinila posle mog odlicnog uspeha u prvom razredu...
Vremenom sam "otkrivao" i druge vrste (stuka,bucov...) i apetiti su poceli da rastu...
94' sam slucajno na satelitu video ribara kako vitla stapom i hvata ko lud,naravno da sam automatski pozeleo da i ja to probam.
Posle par dana raspitivanja saznao sam da se to "vitlanje" zove musicarenje,igrom slucaja je tada u Nisu bio sajam knjiga i ja nagazim knjigu "Tajne musicarenja",tu je bio "kraj".
Posle nekih mesec dana sam kupio svoj prvi i jedini stap Shakespeare (i dan danas nemam pojma koji je model), stavio obican prteni kanap i poceo da mlataram iza zgrade(tad se majka prvi put zabrinula da li je samnom sve uredu).
Sledeceg meseca sam kupio i konac (Kormoran,trajao mi je 7 god!!!),nekako (po knjizi) sklepao svoju prvu muvu i pustio se do Nisave.
Taj dan ima da pamtim citavog zivota,uhvatio sam 5 klena za pola sata i pokidao muvu...aaaaaaaa...propast,a tako je lepo pocelo...
Posle nekog vremena se na Bankeru pojavio Randja i tu sam video da nisam jedini,vremenom smo se upoznali i otisli par puta na pecanje,posle toga je osnovana sekcija (mislim da sam tada bio najmladji musicar u udruzenju) itd...
Tehniku i sve ostalo sam savladao sam bez icije pomoci,ali finese sam "upijao" od Randje i mislim da je on licno najzasluzniji za ekspanziju musicarenja u Nisu :respect1: :respect1:
Za svo ovo vreme imao sam dosta trofeja (nazalost nemam nijednu fotku da to potvrdi,ali tu su svedoci  :D),moj ponos je klen od 3kg i 200g uhvacen na Toplici juna 98'( som (13 kg),bucov (5,8 kg) i stuka (4,5 kg) ali na varalicu  :)).
Musicu sam u zadnje 2-3 godine malo zapostavio,ali sam se zato naostrio za ovu godinu...
...davne 87' sam zagrizo i zanam da cu dok me sluze kolena da se koprcam,u mom slucaju ne vazi          Catch & Release,previse sam duboko zagrizo...
Toliko o meni...
Prodje mi radno vreme,odo kuci...

Pozdrav




 

sebastian

Hero member
Učlanjen(a)
12.05.2006.
Poruke
10.403
Broj reagovanja
7
Druze hvala za pricu i posveceno vreme i trud...jako volim da citam kako je ko postao musicar a isto tako i musicarske price  :) :tbumb:
 

Rancic

Hero member
Učlanjen(a)
26.09.2008.
Poruke
1.165
Broj reagovanja
1
  Lepa tema, pa 'ajde da je obnovimo.
  Iako još nisam nijednom zamahnuo štapom, 'ajde da se nazovem mušičarem.
  Kao klinac, dalekih 60-ih, sam ostajao kući sam, roditelji na poslu, a sva deca iz naselja napolje. Kragujevac je jedva imao vode za piće a kamoli za pecanje, osim jednog malog jezerceta na ulazu u KG, sada pored auto puta za Beograd, a  šumica uz jezero (danas je nema) je bila za nas raj na zemlji. To jezero je bilo izletište vikendom, puno naroda i sa nekolicinom ribolovaca koji su jurili štuku na keder, zlatnog karaša ili šarana. Elem jednog dana komšija Rade "Švaba" zakači tu štuku od jedno 6 kila i mi svi oko njega. Tada sam prvi put video varalicu, jer je njegov ćale radio nešto u Indoneziji i doneo mu komplet štap i Rapale.
  Nas nekoliko iz zgrade odemo kao delegacija kod njega i podnesemo lepo zahtev da nas nauči da pecamo. On nam veže na neke leskovake po parče silka (mislim marke "Iž"), plovak od pampura i udicu i pod njegovim nadzorom krenemo da pecamo na hleb.
  Kad sam posle mnogo muka i promašaja uhvatio zlatnog karaša od možda 150 grama i počeo da vučem - ništa nisam čuo ni video, samo sam osećao navalu krvi u glavu i šuštanje u ušima...Tada sam što bi se reklo - progutao udicu.
  Leta sam provodio kod tetke u selu pored reke Gruže pune klenova, mrena, krkuša i pecanje nam je bila vrhuska zabava.
  Prvi štap koji sam dobio bila je neka ruska ili češka "Sona" (mislim da se tako zvala) od 2.10 m.
  Kasnije sam  polako kupovao teške i glindžave "Germine", mašine "Rileks" "Mičele" "Abu"-e, "Dam",  i nas nekolicina smo postali  ozbiljni dubinkaši zahvaljujući Srebrnom jezeru kod Velikog Gradišta, gde sam kasnije napravio vikendicu.
  Sećam se, '78 sam kao student radio na ispitivanju temelja za branu na jezeru Gruža kod Knića i kada je jezero počelo da se puni štuke je bilo toliko da je na svako drugo bacanje varalice dolazila štuka.
  Najveću ribe koje sam uhvato: štuka - 7.3 kg. som - 12.5 kg, šaran - 5.5 kg, deverika - 1.9 kg.
  Nikada nisam koristio ni za jedan vid ribolova deblji silk od 0.25, a na plovak 0.12 - 0.14.
  Kada sam se zaposlio jedini ribolovac u firmi je bio pok. Pika Veličković - slikar, koji je pecao isključivo klena. Sa njim sam jedno desetak godina pecao samo klenove.
  Sada posle toliko godina pecanja ( bogami i života) dojadilo mi da secam i teglim trista čuda kao magare, mada sam u zadnje vreme  išao samo sa jednim bolonjezom i pecao isključivo na hleb i pšenicu, ali se nosi još vazdan  opreme.
  Onda jednog dana lutajući ribolovačkim sajtovima naletim na - mušičarenje.com i pročitam, čini mi se, uporedni test nekih štapova - od Bojana Milojevića i ništa nisam razumeo.
  Rešim iz radoznalosti da to pročitam ponovo ujutru i kako sam zaboravio .com, ja ukucam samo mušičarenje i izađe .org.
  Krenem ja da tražim onaj tekst i to redom. Posle dobra dva-tri meseca ja pročitam sve što je imalo i na .org i na  .com. Tada se setim (jebiga starost pamti šta je bilo pre 40 godina, a od juče slabo) na osnovu vaših pisanja, one moje prve ribe i onolikog uzbuđenja i šuštanja u ušima. Neznam da li ću ikada više doživeti tako nešto, možda mi mušičarenje vrati taj izgubljeni osećaj.
  E sad, nije pitanje šta ću i kako ću već koliko ću da uživam. Nisam opterećen priborom, opremom, mesom, veličinom ulova, pa ću verovatno da uzmem štap 3/4 i da uživam u pecanju i nadam se ponovnom šuštanju u ušima.
  Kako sam počeo tako ću i da završim. Narod kaže: "Koja te kolevka zaljulja, ta te i zakopa"
  Držim se one stare: "Nisam najlepši, najpametniji, najjači, najbolji  - ali najviše volim i najbolje uživam".
  Pozdrav.
 
 

sebastian

Hero member
Učlanjen(a)
12.05.2006.
Poruke
10.403
Broj reagovanja
7
Rančiću. Baš lepa priča samo još je rano da govoriš o zakopavanju  :yeswink: a šuštenja u ušima če da bude. Ja sam ove i prošle godine imao takav filing. Šaranče maleno od jedva 20tak kila na štapiću aftma 4  :D koje je otišlo svojim putem. Onda ove godine štuja od samo 1m+ :D to je lepo pokazala visokim skokom celim telom. Mislio sam da mi srce u grlu stoji.  :yeswink: Još jednom, dobro došao u čarobni svet mušičarenja.  :yeswink: :tbumb:
 

Gogo

Hero member
Učlanjen(a)
26.08.2008.
Poruke
2.103
Broj reagovanja
1
Lokacija
Beli Manastir Croatia
Najranija sjećanja na vodu i ribolov vuku mi korjene iz 1973.-će ili 74.te (rođen sam 1970.-te). Djed i baka su mi živjeli na "salašu" 200m zračno od Zmajevačkog Dunavca i 500 m od Dunava. Kao kroz maglu sjećam se jedne "slike" kako me baka vodi kroz šumu na pecanje.Dunav se izlio, preplavio Dunavac pa je kroz šumu proticala rijeka, ljeskov štap, kanap od krojačkog konca, plovak od plutenog čepa probušenog za guščije pero, udica savijena od bumbačice, sve napravljeno onako tek da djete malo peca. U dvorištu načeprkano par glista i put šume i Dunava.Jednom rukom se držim čvrsto za baku a drugom stišćem ljeskov štap i zajedno sa štapom branim se od komaraca. Stigavši do vode u šumi mlatio sam ja tu neko vrijeme s tim štapom, mlatio i po komarcima, ulovio nisam ništa ali mi je ta priprema i put do vode zauvjek ostao u sjećanju. Često smo u krugu porodice pričali o tome i svi bi mi se čudili kako se tako dobro sjećam detalja (bio sam jako mali) jer se drugih stvari baš ne sjećam iz tog vremena. Očigledno mi se Dunav na neki način urezao u srce i dušu, a tu je i ostao.
Dok su se druga djeca ljeti kupala u zamuljenom Dunavcu Puškaša, pravila kule od pjeska uz more, mali je Gogo samo gledao kako bi zabacio udicu, vukao tatu za rukav kupi mi štap i rolu , mjesecima smo obilazili vašar dok nisam ulovio svoju prvu shakespeare rolu i prvi ruski teleskopski štap od 6m kojeg sam jedva mogao zabaciti.
Kasnija sjećanja iz ranih školskih dana vezana su za obližnje jezero, opet velike pripreme. Napravio sam si prvi bambus štap (ne pravi bambus) nego ovi naši domaći ukrasni, iz tri dijela, ulovio na njega 1 smuđa oko kile, pokidao prvi  čerenac-križak za kedere, skrpljen od žbica bicikle i vreće od krompira... napravio prvu podvodnu pušku za pod more, koja nije ni mogla ispucati harpunčić pod vodom, već tada sam fantazirao,pravio tj. prepravljao ribičku opremu.
Uhhh ovo baš nisu početci mušičarenja al za neki uvod moram malo našire...
Prvi kontakti vezani za mušičarenje tj. vezanje muha idu u 90-te. Rat divlja, mi u Mađi , samo na kratko, a ispade na dugo, pa smo polako počeli da se snalazimo, kako po pitanju poslova, zabave, žena i ribolova.
Pošto sam, uz sadašnju životnu družicu naučio jezik, koristilo mi da se ponovo približim ribičkoj opremi kao prevodioc jednoj Hun firmi koja se bavila velepordajom ribolovne opreme. Radio sam za njih jig-glave i sl. čitao o mušičarenju balina na Dunavu trokukama sa perjem, napravio im par "balinskih" muha na koje su odlično lovili naše Dunavske losose. Prvu mušičarsku stegu napravio sam od doktorskih makaza kojima sam mogao uhvatiti udicu stisnuti je i držalo je to ok. Makaze su bile jednim krakom navarene na metalnu cijev koja je stojala u postolju od donjeg dijela stolne lampe - dakle mogao sam stegu podešavati i po visini i vodoravno desno lijevo ...Nosač kalema mi je "gazda firme" donio iz Budimpešte, kao i nešto chenila i sl. materijala od kojih sam vrlo brzo počeo "štancati" muhe, slagati ih na stiroporne ploče od po 100-tinjak kom i tako prodavati u kompletu u trgovinama po mađi (naravne preko gazde Mađara). Napravio sam ja tako par tisuća muha a da na vodi nisam sa mušičarcem ni probao. Jednom prilikom mi gazda Joži donese na poklon ( za 150 DM) Silstar štap, kotur i špagu  (Boron Graphite 3770-255 AFTMA 6-7 i čekrk Silstar 2970 ) Neko naručio pa odusto a on mi velikodušno jeftino prodao, kad već pravim muhe pa da imam i mušičarca. Ja presretan, :drool: konačno mogu "pravo" mušičariti, zaletio se ja na vodu , naravno na mjesto gdje me niko nevidi da mi se ne smiju i maši, maši al jok  :nowink: neide to više od 5m, neće to valjati velim sebi, pa sklopim to dok se ne nađe neko pametan da mi pokaže kako se to radi. Prva riba na muhu u kombinaciji sa olovom od 5g na kraju strune (parangal od 3 muhe) bio je balinčić na nekakvu Red Tag varijaciju.
Godinama je moj komplet strpljivo čekao da ga ponovo uzmem u ruke, a možda nikad i ne bi da mi ne bi mog bratić od oca prošle godine. Inače Zoka živi i radi u Hamburgu, tamo je uz susjeda (iz Otočca) naučio mušičariti i s njim i bio par puta na Gackoj. Dakle 2007. u proljeće nakon 7 dana Gacke došao on malo i kući, pa s nama na ribolov, fiš paprikaši, pivo...više u šali no ozbiljno zatražim da mi pokaže kako se "maše" jer imam taj komplet koji mi godinama (točnije 15 godina) skuplja prašinu, šutam ga po skladištu i sl.
Najprije se nasmijao a onda za par dana sam imao i prvu obuku u mahanju. Nakon prvih : ma ne tako konje..
nemoj bičevati... jebot te ko te meni dao da te učim... i sl. počeo ja da pravilnije mašem a on će : e sad maši tako tjedno par sati na prazno pa se dogodine vidimo i nastavljamo dalje. Gledam ja u njega pa u  štap  :lud:  . Ma znaš šta, naučiću ja to pa kud puklo a do godine idem s vama na Gacku. Nasmijao se pa mi još jedanput objasnio osnove i otišao za Hamburg.
Ozbiljno ja to shvatio, promjenio šnjuru, počeo listati po int. stranicama, kupio knjigu "Znakovi na vodi"
(mada mi tada to baš i nije nešto pomoglo) i uporno maho, maho, komšije se počele smijati, a ja samo mašem. Uz put sam napravio par nimfi i počeo pretraživati nedaleki potok Krašicu, jer sam (sad već sa interneta upoznat da se klen može mušičariti,nisam nažalost započeo sa mušičarenje.org nego neki drugi sajtovi) znao da klena ima, lovio se ponekad na crva a i na woblerčića sam ga ulovio 2-3 god prije ovoga.
Lovio ja tako tu i tamo te godine pokojeg klena, crvenperke, balinčiće,pa i prvu mrenu na Dunavu , no svi ti ulovi su bili više zbog upornosti i sreće nego znanja što radim,počeo ja već bacati preko 10m špage, no više ni cm, problem koji se pojavio riješen je uz pomoć poznanika iz Čačka. Naime prošle godine u ovo vrijeme je u Mađi održan 1. Uglyduckling kup na jednom jezeru gdje preovladava štuka, a ja sam bio pozvan kao gost (da prevodim sa Mađarskog na naš jezik , ne zove se magarac u goste da se gosti  :D) Ispred Uglyja došli Mladen,Miloš i Nikola upoznali se i riječ po riječ došli do mahanja, kad ispade da je Nikola i mušičar na moje veliko oduševljenje  :doh:. Odmah ti ja njega (u pauzama kupa) za ruku na stranu, štap je naravno bio u autu, pa de ti meni pokaži gdje je greška. Nikola se nasmija i iz prve me uputi kako da ispravim greške... Dalje je skoro poznato, do proljeća sam mahao na prazno,počeo praviti mušičarce od bambusa,vezati muhe a ove goodine nastavio po klenovima, koji se samo na kratko pojavio u Karašici, pa jazevi, crvenperke. Do kraj 4-tog mjeseca kad sam zaprašio na Gacku i za dva dana ruku pod ruku lovio pastrve sa Zokom i Janošom koji se nisu mogli načuditi kad sam ja to naučio mahati  ::). Potom opet potoci, Dunavci,pa Unac, Dunav, potoci, Ribnik i konačno mušičarenje.org koje me je PROSVIJETLILO po pitanju svih dosadašnjih nepoznanica glede nizinskog ,barskog i Dunavskog mušičarenja. Sve što sam ovdje pročitao,vidio,naučio, isprobao dovelo me do toga da drugi pribor osim mušičarskog više ni ne uzimam u ruke jer me ova tehnika ispunjava kako praktično tako i duševno :tbumb: :tbumb: :tbumb: :tbumb:
 

Prilozi

  • prve muhe.jpg
    prve muhe.jpg
    226,6 KB · Pregleda: 394
  • prvi fly komplet.jpg
    prvi fly komplet.jpg
    196,6 KB · Pregleda: 452

Kotarac

Newbie
Učlanjen(a)
31.10.2008.
Poruke
2
Broj reagovanja
0
Moja prica je najkraca jer nemam nista da ispricam :D Tek pocinjem, gledam, ucim, citam pa sta bude. Nadam se da cu se vratiti jednoga dana na isto ovo mesto sa nesto duzom i zaqnimljivom pricom.

Pozdrav svima,

Nesa Kotarac.
 
Vrh Dno