Hvata me ljubomora na Sebastiana. Dolazim u Sloveniju, ne zbog salmonida, već zbog crvenperki. Kakva lepotica.
Napisaću vam nešto zanimljivo.
Ja dosta riba ulovim i povredim ili, na kraju, usmrtim. Primetio sam da sam prema nekima nežan, a prema nekim vrstama malo grublji. Crvenperka je riba koju ubedljivo najnežnije prihvatim, oslobodim udice i na kraju sa najvećim uživanjem i radošću vratim u vodu. Trudim se da joj ni delić milimetra kože i usnog otvora ne povredim, a prilikom vađenja udice obavezno koristim pean, kojim je najnežnije izvučem.
Ova miroljubiva i nežna životinja zaslužuje takav postupak. Njena lepota i plašljivost sama po sebi izmamljuje i od najvećeg mesara nežnost.
Crvenperka je baš sportska riba, jer ne privlači pažnju ljubitelja ribljeg mesa. Mušičar koji odluči da ne proganja pastrmke, štuke ili lipljene, ribe prvoklasnog mesa, već se lati finog mušičarenja koščate crvenperke, samim tim dokazuje da je čistokrvni sportista.
Ubijenu pastrmku ili lipljena možete jako dobro iskoristiti za večeru, ali crvenperku poznavaoc njenog mesa neće zadržati. Kao da se i priroda postarala da moju (trenutno) omiljenu ribu zaštiti od najvećeg neprijatelja- čoveka.
Nadam se da ovi izlivi nežnosti i ljubavi prema ribi koju čak i ihtiolozi smatraju manje vrednom neće nikog rsazljutiti. Navikli smo da čitamo kako mušičari s posebnom pažnjom oslobađaju ulovljene lipljene i pastrmke, a ja to radim sa crvenperkama. Poremećaj, nova moda, glupost, primitivizam, inat, plemenitost...šta me je to obuzelo?