Kako ja shvatam ovaj Ivanov thread, radi se o tehnici u sluzbi taktike-svi mi postajemo bolji vezaci, graditelji stapova, poznavaoci vodene faune (a i flore), ihtiolozi, ma ko zna sta sve ne, a naravno i bolji bacaci, da bi uspesnije lovili ribu i prilagodili ovaj sport nasim potrebama. Distanca je samo jedan parametar. Svakom je cilj da uhvati ribu i cinjenica je da onaj ko ima sveobuhvatniju tehniku bolje prolazi u ribolovu. Ko daleko baci bez vetra na livadi, bolje ce loviti i na malom potoku po najvecem vetru. Bolja tehnika bacanja-manje mahanja, manje umora, manje gubljenja energije, duzi ribolov, manji gubitak koncentracije. Uopste se ne radi o tome da se uvek mora bacati daleko. Naprotiv, dobar musicar treba biti "kameleon"-prilagodjavati taktike na vodi prema situacijama koje na koje nailazi.
Tacno je da proizvodjaci opreme previse forsiraju distancu, koja nije neophodna za veliki procenat prakticnih situacija. Ali ja okrivljujem ribolovce, a ne proizvodjace, oni moraju nesto da prodaju. Ako neko dodje na jedan od manjih krecnjackih potoka i zavitla bez razmisljanja daleki izbacaj preko kristalno bistrog tisaka na kome dzombe od pastrmki kupe midzeve-poplasice svu ribu i moze odmah da menja mesto. Mozda takvom ribaru ne nedostaje tehnika, ali mu taktika ne valja za tu vodu. Znaci ribar treba da zna kad sta treba da radi-ne postoji jedan recept za svaku vodu i svaku situaciju. Pomagao sam mnogim pastrmskim ribarima koji dodju na okean i osecaju se hendikepiranim, ali to je zato sto nisu imali prilike da vezbaju dalje zabacaje tezim stapovima.
Rajeffa sam gledao u ribolovu u tandemu sa njegovim bratom Timom. Razbijali su ribu i pobedjivali par godina uzastopce-i koristili su normalne taktike, bez herojskih zabacaja. Ali momci imaju i tehniku i taktiku i sta tu ima lose?