Prva mi je sezona i minimalno iskustvo ali posle ca. 80 izlazaka na vodu do sada u ovoj godini, odgledanih svih video klipova koji postoje i par treninga na livadi naucio sam bez icije pomoci dovoljno da me tehnika za sada ni u cemu ne sputava. Usput sam ukapirao stvari koje se ticu zakona fizike, materijala i ponasanja stapa i kanapa kad se izvedu iz stanja mirovanja.
Prvo, ako te boli misic nesto radis pogresno ili na silu. Zamaranje je normalna stvar kod svih pokreta koji se ponavljaju a endurance dolazi vezbom. Ne sme nista da boli. Drugo, gledajuci tvoj klip, koliko sam mogao da primetim, savijas zglob i to je greska. Ni J. Wullf niti ijedan kvalitetan instruktor/musicar to ne radi, obrati paznju. Stap guras napred i vuces nazad, to je neko ovde vec pomenuo i to je ocigledno. Ubrzanje do stopa napred ubrzanje do stopa nazad, ravnomerno i u time-u. Ako si gledao "The river runs through it", T. Skerritt uci decu uz metronom, 4/4 takt i 2 i 10 sati ali to ne mora da bude mnogo relevantno. Moze i 9 i 1, ili nesto kasnije, medjutim tempo i ritam su bitniji a to tebi nedostaje. Po mom misljenju je nebitno da li ti je stap pod uglom, Lefty Kreh ga drzi pod uglom. Jos jedan bitan momenat je taj da ti stojis obema nogama u istoj ravni a trebao bi da, posto zabacujes desnom rukom, levom nogom iskoracis a desnu postavis malo iza kako bi dobio na stabilnosti tela za vreme casting-a. U protivnom gubis balans. Ne okreci se, sine. Okreni se jednom da vidis ima li prepreka iza tebe kad si na vodi ili livadi i nema razloga da pratis kanap pogledom. Sve ono sto uradis napred prekopiraj unazad i funkcionisace. Usredsredi se na stap, njegovu tezinu i balans u ruci, oseti flex i gledaj da ga ne stezes previse - mozda te zato boli misic, cekiraj kako se ponasaju stap i kanap sa razlicitim duzinama. Cekiraj kako vrhunski perkusionisti i bubnjari pokrecu palice neverovatnom brzinom a strahovitom lakocom jer palice gotovo ne drze u ruci vec koriste prirodne zakone, rebound i flex. Ja sam mnogo cekirao Moeller tehniku pokreta a sve filmove Bruce Lee-a sam odgledao bezbroj puta. Uz njih sam skapirao dosta o prirodnim pokretima i mikropokretima tela i ekstremiteta i kako je moguce preneti ogromnu energiju na predmet bez gotovo ikakvog naprezanja.
Meni je to sve zaista pomoglo i dok god ne primetim da me nesto u pecanju sputava, ostacu kod par tehnika zabacivanja koje sam savladao i koje su mi dovoljne. Meni je mnogo bitnija preciznost i sto laganije i mekse spustanje kanapa i muve na vodu nego daljina. Kad je bitna daljina, pecam baitcaste-rom. Njime mogu da zaitim wobbler bar jednom oko zemlje
U zdravlje.