Tommylee, pastrmku smo nasli i u Dunavu kod Velikog Gradista, uhvatili agregatom nekoliko primeraka, divlja, ali atlantska, uz podvodni (akumulacijom potopljeni) izvor sveze vode. Nekako dospela, zadrzala se i udomila. Slicna pastrmka stigla je i na druga mesta (prema nalazima ili obavestenjima). ALI
To ne znaci da je Dunav pred Djerdapom postao salmonidna voda i da tamo moze da se lovi pastrmka (a ribari slucajno ulove po jednu-dve godisnje u mreze). Jednostavno, to su sporadicni malobrojni primerci.
Isto tako, poneki ulov lipljena ili mladice ispod zvornicke brane ne znaci da se na nju moze ici ciljno. Ko ciljno zeli da ih lovi, treba da ide iznad Ljubovije, uzvodno.
U svakoj reci zajednice riba smenjuju se manje ili vise postepeno; prelazi nikad nisu kao nozem odseceni, vec polako opada broj jednih, a pojavljuje se i postepeno raste udeo drugih vrsta. Koliko je to polako (ili naglo), razlikuje se od reke do reke i zavisi od kojecega.
Inace, male razlike izmedju slovenackih, unskih i drinskih lipljena postoje i neki ih sasvim dobro razlikuju. Mene to nije preterano interesovalo, mada na oko primecujem da su oni iz Sane drugaciji od mnogih koji se hvataju na Ribniku. Trebalo bi da se i drinski lipljen razlikuje od slovenackog, ali na Drini ne lovim lipljena. Medjutim, po mtDNA se bez problema razlikuju.
Zvornicka riblja staza ima mnoge pozitivne efekte, od kojih je migracija skobalja uzvodno kao hranidbene osnove mladice najveca dobrobit. Ne verujem da lipljen mnogo koristi stazu i bezi iznad brasne; par godina koliko sam gledao zaustavljanje staze radi kontrole, nije bilo nijednog, kao ni mladice. U stazi su 90% bilo skobalji, a onda i druga "bela" riba (plotica, mrena i bucov). I to (sem mrene) hoce da kupi muvu s povrsine. Cak i uklija i pliska , koji h tu sigurno ima.
Pojedinacni lipljeni i mladice i retka pastrmka u tom delu Drine nisu njegov potencijal, vec njegova retkost. A potencijal je ono sto taj deo Drine razmenjuje sa Savom i pritokama koje su blizu. To je pokazala analiza zajednica riba Save i ostalih pritoka od izvora (obe Save) do usca. Springer-Verlag izdao je monografiju o Savi u kojoj je taj rad. Kad budem imao u rukama, obavesticu sve preko foruma. Kom nije problem da cita, moci ce, besplatno

.
Sto se tice strucnjaka, odmah moze da vam kaze da bez cuvanja reke, tj. sa masovnom ribokradjom, poribljavanje ne vredi nista. I naravno da on pojma nema. Isto tako, kaze vam da se poribljavanjem cak i onog sto se misli da je u redu u stvari unosi ono sto se ne vidi da nije u redu ili se o tome ne zna jos kojesta, a takve stete makar i pricinjene iz neznanja tesko je popraviti. One pricinjene s znanjem ne vredi ni popravljati.
Da biste razumeli o cemu govorim, razmislite da li biste svom detetu dali sveze ispeceni rostilj za koji se plasite da je napravljen od mesa u ciju ispravnost sumnjate? Vecina valjda ne bi. Neki od ovde prisutnih bi ga pojeli sami

samo da dokazu da je to odlican rostilj, jer takav im je mentalni sklop :

. Niko ne bi kupovao takvo sumnjivo rostiljsko meso, a kamo li rizikovao hraneci svoje njime.
Slicno je i sa poribljavanjem: dobijete lipljena, pastrmku ili mladicu (ili druge vrste riba) i stavite ih sa svojima (koje ste dotle opustosili; najcesce je preveliki izlov, ilegalan ili legalan razlog nedostajanja ribe; ovo s Nisavom je dosad bio izuzetan razlog, a u stvari mislim da nije ni resalno da u njoj nema ribe) samo zato da bi se opet premestila u zamrzivace. Naravno, dok ne stigne u zamrzivace, dosljacka riba se izmresti sa domacom i eto zavrsenog posla oko ocuvanja autohtonih fondova riba. I to je onda gotovo nemoguce ispraviti, posebno ako je reka velika.
Lipljen bi zauzeo proastor i hranu pastrmki koja ce tu u reci moci da bude i treba da je ima. Ako se ne unese, vec se vremenom populacija pastrmke razvije, Nisava ce moci da bude dobra salmonidna voda. Bojim se, medjutim, da niko od onih koji se zalazu za poribljavanje ne uzima u obzir i poljoprivredno, komunalno i industrijsko zagadjenje koje je postojalo i postojace, a koje hidroelektrana svojim vestackim hladnim bujicama razredjuje i odnosi, uticuci na kvalitet vode. To nece dobro uticati na mrest, ali na zivot pastrmki verovatno hoce, a za mrest ce se snalaziti na mestima koja su najmanje izlozena dejstvu tih bujicnih protoka.
Vec sam pisao da lipljen nikad nije prirodno ziveo u slivu Juzne Morave, niti Velike. Kome to ne znaci nista, ne vredi ni objasnjavati preterano. U Rumuniji takodje postoje o njemu mitovi i legende, ali ne i mnogo pisanih podataka, reke u kojima Banarescu pominje da ga je do 1964. godine bilo sad ga ne sadrze, a Bugari smatraju da u njihovim rekama nije nikad ziveo. To je prilicno tesko logicki prihvatiti, ali ja se ne uzbudjujem ppreterano oko toga. Logika je disciplina filozofije, a ne realna kategorija i ono sto postoji cesto je suprotno logici, pa iz toga, logicno sledi, ne treba se preterano ni pozivati na logiku. Vec na stvarnost. A ona je da su slike lipljena i mladica iz dela Ibra uzvodno od jezera Gazivode. Da je pre oko dvadeset godina uginuo u Studenici i da ga nije bilo, ili ga je u samom srednjem delu Ibra bilo jako malo. Zadnji put, koliko znam, pre 6-7 godina kad smo radili nismo ga agregatom u Studenici dobili, a ima rekla-kazala pecarosa da ga i u Studenici i u tom delu Ibra povremeno hvataju (!?). Bilo bi dobro da je tako i da se njegov povratak tamo nastavi, ali da to ne budu doneseni unski (citaj: svercovani, poreklom slovenacki) lipljeni.
SasaPi, mislim da niko drugi sem onih koji zive uz Nisavu nisu mogli da je naprave takvom, izlovljenom (kad je neko tamo sreo ribocuvara?), sa deponijama uz reku, izlivima kanalizacijske vode, kopovima sljunka i drugim negativnim uticajima. Niti strucnjaci, niti nestrucne pridoslice iz ozloglasenog Beograda. Suprotno ovim napisima i zalopojkama na forumu, moji prijatelji iz tog kraja cesto mi javljaju o ulovima obicnih i kapitalnih pastrmki. Zasto ne bi verovao njima? Onako cisto laicki?
Prica o tome da je ribe manje nego nekad moze nastati i zbog toga sto ima vise ribolovaca (ukljucujuci i ribokradice), sto ribolovci manje vremena i dana provode na vodi, sto su se promenile navike riba, rezimi voda i vrste koje su dominantne u novim uslovima pa se drugacije lovi, sa manje uspeha ili u manjem vremenskom periodu pogodnom za ribolov, itd. Poribljavanje samo po sebi nije nikakvo resenje, jer ne otkriva razloge losijih ulova; ono samo zamazuje oci onima koji su pogodjeni pogorsanim pecanjem na njihovoj vodi. Zalaganje za resavanje problema poribljavanjem i cak i unosom novih vrsta vodi samo produzenju takvog stanja.
Sto se tice naucnih clanaka o Gradcu, jedan koji je objavljen dovoljan je zauvek. Moze se preuzeti sa linka https://fvm.academia.edu/PredragSimonovic ili https://www.researchgate.net/publication/260778991_Effects_of_stocking_with_brood_fish_to_management_with_resident_stream_dwelling_brown_trout_Salmo_cf._trutta_L._stock
S tim sto se dogodilo Gradcu (a vidi se na forumima), od nekada prirodne pastrmske vode najblize Beogradu, ostao je samo voda najbliza Beogradu u kojoj cak i deca hvataju pastrmke od preko 40, 50, pa i 60 cm duzine. Sa obale, musicarskim stapom, bez Simms kombinezona.
To je sasvim razumljivo stanje za nase pastrmske vode te velicine, kome mnogi teze i spremni su da se za njega u svojim vodama bezrezervno zaloze.
@Klokot, Vase pitanje krajnje je otvoreno i hvala sto ste ga tako pristojno postavili. Treba u uslovima koji sad na Nisavi postoje naci najvaznije odrednice koje cine stanje ovakvim i po njima preduzeti nesto. Prvo u pogledu kontrole ribolova, a zatim u pogledu samokontrole ribolovaca i njihovog uticaja na ostale (opstina zbog komunalnog zagadjenja, "Alpina" i drugi zagadjivaci).
Nadam se da sam bar malo pojasnio stvari onima koji su hteli da razumeju o cemu se radi. Meni licno pirotske vode uvek predstavljaju veliko zadovoljstvo, ali mi jako smeta sto posle polovine juna na njih jedva da vredi ici, jer su dotle skoro potpuno ispraznjene. Ne od ljudi sa strane, naravno.
A sto se tice "Blagajki", njih nije placao privatni donator koji je od 2007. naovamo kupovao ribu za Gradac (javna tajna). One su poribljene 2000., pre nego sto sam zapoceo vodjenje ribarskog podrucja Klisure reke "Gradac", 2003. godine. Od 2003. do 2007. godine nije bilo poribljavanja, ali je pastrmski fond bio izuzetno bogat. Rad za koji postoji link gore jasno govori kakvo je stanje bilo 2003., a kakvo 2008. godine na Gradcu. Atlantski soj pastrmki otkrio sam takodje ja sa svojim tadasnjim doktorantom Maricem i prvi ukazao na njega. Moj angazman na Gradcu prestao je 2008. godine, tako da je sve sto je bilo posle toga odgovornost nekog drugog. Mislim da time ostaje onima koji bi hteli da se pokriju tudjim, navodno losim delima vrlo malo prostora za to. Gradac je proizvod raskoraka izmedju zelja i mogucnosti ikad ne bude bilo vise mogucnosti, nece moci biti ni zadovoljenja zelja. Ali ce sve sto je u njega uneto, nazalost, ostaviti u njemu traga. A posledice? To je vec strucnost, da ne zamaram.