Hvala puno! Muzikom sam pokušao opisati merak koji sam osjećao kada sam uhvatio ribu
Mušičarenje Mladice (Hucho Hucho)
- Začetnik teme sebastian
- Datum pokretanja
Jučer bio opet. Cijeli dan na -4 
.
Imao sam jedno spadanje manje mladice. Opet instinkt. Mislim o tom mjestu već duže vrijeme. Tu se ulijeva potok u rijeku i pravi povratnu struju. I već sam ja sebi u glavi zamislio kako bi riba trebala tu da stoji, kako da joj nabacim itd.
Odem, prvi zabacaj, i opet ista situacija, skoro izvukao stremaer iz vode, a ona uze. Imao sam je neke 2-3 sekunde samo, i otkaci se... Neka je.
Inače uslovi su bili jako nezahvalni. Jako mali vodostaj i kristalno čista voda.
Evo i jedan video da imate osjećaj kako to izgleda ispid Alpa u decembru. Bistro!
Admir
.Imao sam jedno spadanje manje mladice. Opet instinkt. Mislim o tom mjestu već duže vrijeme. Tu se ulijeva potok u rijeku i pravi povratnu struju. I već sam ja sebi u glavi zamislio kako bi riba trebala tu da stoji, kako da joj nabacim itd.
Odem, prvi zabacaj, i opet ista situacija, skoro izvukao stremaer iz vode, a ona uze. Imao sam je neke 2-3 sekunde samo, i otkaci se... Neka je.
Inače uslovi su bili jako nezahvalni. Jako mali vodostaj i kristalno čista voda.
Evo i jedan video da imate osjećaj kako to izgleda ispid Alpa u decembru. Bistro!
Admir
Staniša
Senior member
Uff brate, ovaj ambijent.Jučer bio opet. Cijeli dan na -4
Imao sam jedno spadanje manje mladice. Opet instinkt. Mislim o tom mjestu već duže vrijeme. Tu se ulijeva potok u rijeku i pravi povratnu struju. I već sam ja sebi u glavi zamislio kako bi riba trebala tu da stoji, kako da joj nabacim itd.
Odem, prvi zabacaj, i opet ista situacija, skoro izvukao stremaer iz vode, a ona uze. Imao sam je neke 2-3 sekunde samo, i otkaci se... Neka je.
Inače uslovi su bili jako nezahvalni. Jako mali vodostaj i kristalno čista voda.
Evo i jedan video da imate osjećaj kako to izgleda ispid Alpa u decembru. Bistro!
Admir
Odo da se bacim u kantu za smece.... Gde ja pecam jebo me pasJučer bio opet. Cijeli dan na -4
Imao sam jedno spadanje manje mladice. Opet instinkt. Mislim o tom mjestu već duže vrijeme. Tu se ulijeva potok u rijeku i pravi povratnu struju. I već sam ja sebi u glavi zamislio kako bi riba trebala tu da stoji, kako da joj nabacim itd.
Odem, prvi zabacaj, i opet ista situacija, skoro izvukao stremaer iz vode, a ona uze. Imao sam je neke 2-3 sekunde samo, i otkaci se... Neka je.
Inače uslovi su bili jako nezahvalni. Jako mali vodostaj i kristalno čista voda.
Evo i jedan video da imate osjećaj kako to izgleda ispid Alpa u decembru. Bistro!
Admir
Slab mi domet u kanti za smece... Nista ja ovde ne vidimEvo jos jedan video od subote. I opet spadanje još jedne manje mladice. Ovaj put kolegi. Nema druge nego ići ponovo.
Bistro!!!
P.s. Oholi no hard feelings
Bistro.... Cekam video
Bio sam. Od njih četiri, dvije su bile kod kuće. Nažalost uslovi su bili dosta nezahvalni, jako nizak vodostaj i kristalno čista voda. Pokušao sam svakako, ali jedbistavno Stremer ih nije zanimao ni pod razno.I tako hvatajući mladicu takvim velikog lipena ispod usta. Pitanje je hoće li orezivjeti. Baš mi žao.
Pokušat ću to sve staviti u video, ako uspijem anonimizurati lokaciju.
Bistro!
"Nakon prespavane noci..." ili "jutro je pametnije od veceri" - sve price koje pocinju ovako nisu za*ebancija 
.
Ove godine pecam po prvi put na rijeci Isar u Bavarskoj. Inace je jako tesko doci do karte, ali eto, bice da sam bio na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Na samom pocetku sam se raspitivao kod lokalaca o mladici i populaciji iste u rijeci, ali odgovori koje sam dobivao su gotovo po pravilu bili negativni i skoro sa dozom podsmijavanja.
Medjutim, kako mi se rijeka cinila jako zanimljiva za mladicu, odlucih ipak da vjerujem svojim instinktima i jedan dan, pri malom vodostaju i lijepom vremenu, odlucih da oprezno prosetam rijekom obracajuci paznju na najzanmljivije virove, njihive ulaze i izlaze.
I gle cuda, za samo sat vremena trazenja vidjeh 4 mladice, od kojih su dvije sigurno 110-120cm.
Ne moram vam opisivati koji je to osjecaj bio, te da sam proveo noci razmisljajuci kako da joj nabacim, povucem, koji streamer, materijali, etc.
I tako krece moje redovno obilazenje. Svaki vikend lagano od jedne do druge. I traje to tako od ljeta. Mladice su nekad na pozicijama, ali uglavnom nisu.
I kada sam ih nasao na poziciji u nekoliko navrata, bile su potpuno nezainteraesirane za moj streamer, iako sam sve moguce pokusavao: ispred u polukrug, pustao da prodje iza nje, dead drift, ovako, onako. Medjutim, ona kad nije na lovu - dzaba ti.
Tako i juce. Nasao jednu, bacio joj milion puta. Nakon dva sata pokusavanja, rekoh odoh malo da lovim lipljena. Fina voda, mala i bistra, te su se veliki lipci mogli vidjeti na rubovima brzaca. Namonitiram nimfaroski stap 3wt 10.8ft, samo mono snjura (200m na spuli) i podvez 0.13 FC2 od STROFT-a. Brzo sam uhvatio prvog, i kontam u sebi, bice ovo lijep dan, izgleda da radi lipljen. Krecem se niz rijeku korak po korak, gadjam precizno drugu obalu po grane, iza kamenja, gdje lipljen obicno voli da se krije.
I tako do kamena do kamena, od grane do grane... Dolazim do mjesta gdje voda lagano treperi, dno sa zutim kamenjem i kontamu sebi, ovdje ga mora biti. Pod samom obalom je kamen, koji pravi blagi zaklon od struje.
U tom zaklonu vidim sjenu velike ribe. Govorim drugu: "Ovo je mladica, sad cu joj baciti nimfu!". E sada, kako ona stoji oko pola metra iza kamena, koji viri iz vide, moram da budem jako precizan pri zabacivanju i da pogodim tik iza kamena. Dubina vode nije veca od 60-70cm. S obzirom da sam htio da lovim iz daljine taj dan, odlucio sam da stavim veliku nimfu da bih je mogao dalje zabacivati. Noc prije sam navezao par zelenih cadisa na #12 udici i 4.5 tungsten glavama.
Gledam u onaj kamen sto viri iz vode i zabacujem tacno tamo gdje sam nanisanio. Iste sekunde kako je nimfa upala u vodu mladica je uzima. Kontra, a onda spektakl!
Cim sam je zakacio, pocela je da kuha i prevrce se u mjestu napravivsi velike valove i pjenu. Zovem druga i vicem: "Mladica!!". U tom trenutku sam siguran da je riba preko metar. Jedanaest je sati. Drug trci niz vodu sa svojim malim keserom da mi pomogne. Mladica juri punom brzinom 50-ak metara niz vodu, a i mi za njom. Pa onda uz vodu, a i mi za njom.
I tako dobrih sat vremena. Dajem drugu kljuceve od auta da ide po moj keser za mladicu i da mi donese powerbank, da mogu nastaviti snimati, jer mi je baterija bila pri kraju.
Kako je on otisao do auta, jedan stari svabo ribar, primjetivsi o cemu se radi, lagano prilazi kroz grane s druge strane rijeke. U tom trenutku mladica se ukopala pod samom obalom, pod njegovim nogama. Pita me sta je, rekoh velika mrena. Kasnije pitam ja njega da li vidi ribu. Kaze on da vidi i da je ogromna mladica u pitanju.U medjuvremenu dolazi i drug sa keserom, a nakon njega jos jedan ribar.
Kako ne mog pomjeriti ribu iz mjesta, njih trojica su bacali velika kamenja oko ribe, pokusavajuci je pomjeriti i pribliziti meni. Sve to traje vec satima. Nakon stoinu vacenih kamenja, mladica se napokon podize i daje se us ilni biheg niz vodu. Nekih 100m sam trcao za njom kroz vodu dok nismo dosli do jednog dubljeg vira, gdje se ona ponovo parkirala. Ovaj put smo izvan sume, i iskupilo se dosta ljudi koji snimaju i komentarisu. Odjednom se stvorise i neki Kinezi sa kamerama.
Sada mladica stoji u dubljoj vodi (ca 2m). Kolege ribari marljivo donose kamenje i bacaju na nju. Kada smo vidjeli da kamenje ne pomaze, jedan je donio veliku suhu granu pa smo poksuali sa njom da je plahnemo. Ni to nije dalo rezultate.
Jedan svabo s druge strane vode kaze da bi on mogao poslati svoga retrivera u vodu da pliva, ako bi to pomoglo da poplasio ribu. Tako je i cuko plivao par krugova, ali nista.
Preko 3 sata je vec proslo. Ja konstatno drzim tenziju tek toliko da ne pukne, a da riba ima aktivan otpor i da joj ne dam priliku da se odmara.
Sunce je zaslo i postaje mi vec hladno u vodi. Odlucih da pocnem zatezati jace. I tako mic po mic, osjetim da riba suradjuje.Podignem je iz te dubine i dovucem do sebe. Sada je jasno vidim - to je riba od 120cm. Komentarisem kako ima sigurno 15kg. Kaze onaj stari svabo: "Ima vise! Ja sam uhvatio tu ribu prosle godine, imala je 17.5kg i 120cm. Sada mora biti jos veca.". U medjuvremenu je on mene oprezno pitao sta bih ja uradio s ribom. Kako sam rekao da bih je pustio bez obzira na sve (protivzakonito u Bavariji), njemu je nekako laknulo i otvorio se. Onda nam isprica kako je on posjeduje licencu za registovanje ginisovih rekorda za ribolov, te da misli da je ovo jedinstvena prikla da se registuje rekordna riba na takav lagani pribor kakav sam ja imao. Sada dolazi jes jedan svabo i nosi metar i vagu.
Riba je blizu mene cijelo vrijeme. Pokusavam da je podignem jos do povrsine kako bih je mogao pokusati orimiti za rep. Ali ide jako tesko. Odlicih da izadjem iz vode skroz da se malo ugrijem, a da drug sa velikim keserom udje o vodu i pokusa je primiti.
I tako sam ja sada na obali, a on u vodi iza ribe. Vucem koliko god mogu da mu namjestim ribu.
I negdje oko 15:00 okaci se! Nije puklo nista. Nimfa je ostala.
Dakle, oko 4 sata me vozala gore dolje. Smrzo sam se. Ruka mi se tresla od napora. Ali sve je to vrijedilo tog neponovljivog osjecaja.
Bilo bi lijepo da sam je upsio izvadidi da se uslikamo. Ali bice drugi put.
Cijelo vrijeme sam snimao, cak i ispod vode.
Evo par slika da vam prenesem malo ambijent od juce.
Ribarski pozdrav!
Admir
.Ove godine pecam po prvi put na rijeci Isar u Bavarskoj. Inace je jako tesko doci do karte, ali eto, bice da sam bio na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Na samom pocetku sam se raspitivao kod lokalaca o mladici i populaciji iste u rijeci, ali odgovori koje sam dobivao su gotovo po pravilu bili negativni i skoro sa dozom podsmijavanja.
Medjutim, kako mi se rijeka cinila jako zanimljiva za mladicu, odlucih ipak da vjerujem svojim instinktima i jedan dan, pri malom vodostaju i lijepom vremenu, odlucih da oprezno prosetam rijekom obracajuci paznju na najzanmljivije virove, njihive ulaze i izlaze.
I gle cuda, za samo sat vremena trazenja vidjeh 4 mladice, od kojih su dvije sigurno 110-120cm.
Ne moram vam opisivati koji je to osjecaj bio, te da sam proveo noci razmisljajuci kako da joj nabacim, povucem, koji streamer, materijali, etc.
I tako krece moje redovno obilazenje. Svaki vikend lagano od jedne do druge. I traje to tako od ljeta. Mladice su nekad na pozicijama, ali uglavnom nisu.
I kada sam ih nasao na poziciji u nekoliko navrata, bile su potpuno nezainteraesirane za moj streamer, iako sam sve moguce pokusavao: ispred u polukrug, pustao da prodje iza nje, dead drift, ovako, onako. Medjutim, ona kad nije na lovu - dzaba ti.
Tako i juce. Nasao jednu, bacio joj milion puta. Nakon dva sata pokusavanja, rekoh odoh malo da lovim lipljena. Fina voda, mala i bistra, te su se veliki lipci mogli vidjeti na rubovima brzaca. Namonitiram nimfaroski stap 3wt 10.8ft, samo mono snjura (200m na spuli) i podvez 0.13 FC2 od STROFT-a. Brzo sam uhvatio prvog, i kontam u sebi, bice ovo lijep dan, izgleda da radi lipljen. Krecem se niz rijeku korak po korak, gadjam precizno drugu obalu po grane, iza kamenja, gdje lipljen obicno voli da se krije.
I tako do kamena do kamena, od grane do grane... Dolazim do mjesta gdje voda lagano treperi, dno sa zutim kamenjem i kontamu sebi, ovdje ga mora biti. Pod samom obalom je kamen, koji pravi blagi zaklon od struje.
U tom zaklonu vidim sjenu velike ribe. Govorim drugu: "Ovo je mladica, sad cu joj baciti nimfu!". E sada, kako ona stoji oko pola metra iza kamena, koji viri iz vide, moram da budem jako precizan pri zabacivanju i da pogodim tik iza kamena. Dubina vode nije veca od 60-70cm. S obzirom da sam htio da lovim iz daljine taj dan, odlucio sam da stavim veliku nimfu da bih je mogao dalje zabacivati. Noc prije sam navezao par zelenih cadisa na #12 udici i 4.5 tungsten glavama.
Gledam u onaj kamen sto viri iz vode i zabacujem tacno tamo gdje sam nanisanio
. Iste sekunde kako je nimfa upala u vodu mladica je uzima. Kontra, a onda spektakl!Cim sam je zakacio, pocela je da kuha i prevrce se u mjestu napravivsi velike valove i pjenu. Zovem druga i vicem: "Mladica!!". U tom trenutku sam siguran da je riba preko metar. Jedanaest je sati. Drug trci niz vodu sa svojim malim keserom da mi pomogne
. Mladica juri punom brzinom 50-ak metara niz vodu, a i mi za njom. Pa onda uz vodu, a i mi za njom.I tako dobrih sat vremena. Dajem drugu kljuceve od auta da ide po moj keser za mladicu i da mi donese powerbank, da mogu nastaviti snimati, jer mi je baterija bila pri kraju.
Kako je on otisao do auta, jedan stari svabo ribar, primjetivsi o cemu se radi, lagano prilazi kroz grane s druge strane rijeke. U tom trenutku mladica se ukopala pod samom obalom, pod njegovim nogama. Pita me sta je, rekoh velika mrena. Kasnije pitam ja njega da li vidi ribu. Kaze on da vidi i da je ogromna mladica u pitanju.U medjuvremenu dolazi i drug sa keserom, a nakon njega jos jedan ribar.
Kako ne mog pomjeriti ribu iz mjesta, njih trojica su bacali velika kamenja oko ribe, pokusavajuci je pomjeriti i pribliziti meni. Sve to traje vec satima. Nakon stoinu vacenih kamenja, mladica se napokon podize i daje se us ilni biheg niz vodu. Nekih 100m sam trcao za njom kroz vodu dok nismo dosli do jednog dubljeg vira, gdje se ona ponovo parkirala. Ovaj put smo izvan sume, i iskupilo se dosta ljudi koji snimaju i komentarisu. Odjednom se stvorise i neki Kinezi sa kamerama
.Sada mladica stoji u dubljoj vodi (ca 2m). Kolege ribari marljivo donose kamenje i bacaju na nju. Kada smo vidjeli da kamenje ne pomaze, jedan je donio veliku suhu granu pa smo poksuali sa njom da je plahnemo. Ni to nije dalo rezultate.
Jedan svabo s druge strane vode kaze da bi on mogao poslati svoga retrivera u vodu da pliva, ako bi to pomoglo da poplasio ribu. Tako je i cuko plivao par krugova, ali nista.
Preko 3 sata je vec proslo. Ja konstatno drzim tenziju tek toliko da ne pukne, a da riba ima aktivan otpor i da joj ne dam priliku da se odmara.
Sunce je zaslo i postaje mi vec hladno u vodi. Odlucih da pocnem zatezati jace. I tako mic po mic, osjetim da riba suradjuje.Podignem je iz te dubine i dovucem do sebe. Sada je jasno vidim - to je riba od 120cm. Komentarisem kako ima sigurno 15kg. Kaze onaj stari svabo: "Ima vise! Ja sam uhvatio tu ribu prosle godine, imala je 17.5kg i 120cm. Sada mora biti jos veca.". U medjuvremenu je on mene oprezno pitao sta bih ja uradio s ribom. Kako sam rekao da bih je pustio bez obzira na sve (protivzakonito u Bavariji), njemu je nekako laknulo i otvorio se. Onda nam isprica kako je on posjeduje licencu za registovanje ginisovih rekorda za ribolov, te da misli da je ovo jedinstvena prikla da se registuje rekordna riba na takav lagani pribor kakav sam ja imao. Sada dolazi jes jedan svabo i nosi metar i vagu.
Riba je blizu mene cijelo vrijeme. Pokusavam da je podignem jos do povrsine kako bih je mogao pokusati orimiti za rep. Ali ide jako tesko. Odlicih da izadjem iz vode skroz da se malo ugrijem, a da drug sa velikim keserom udje o vodu i pokusa je primiti.
I tako sam ja sada na obali, a on u vodi iza ribe. Vucem koliko god mogu da mu namjestim ribu.
I negdje oko 15:00 okaci se! Nije puklo nista. Nimfa je ostala.
Dakle, oko 4 sata me vozala gore dolje. Smrzo sam se. Ruka mi se tresla od napora. Ali sve je to vrijedilo tog neponovljivog osjecaja.
Bilo bi lijepo da sam je upsio izvadidi da se uslikamo. Ali bice drugi put.
Cijelo vrijeme sam snimao, cak i ispod vode.
Evo par slika da vam prenesem malo ambijent od juce.
Ribarski pozdrav!
Admir
