>>Vi ste oni sto motaju ono, pa onda mlate sa tim po vodi. Plasite ribu i smesni ste.....<<
Zivomo u Srbiji, Guramo se da udjemo i izadjemo iz autobusa. Guramo se cak i da sidjemo sa aviona, cim tocak jednom dodirne zemlju svi ustaju a stjuardesa sedi i pita se gde su posli?!. Varalica je savrsen prelaz sa dubinaca i plovka na musicu pa je zato volim, ali posto smo mi zemlja treceg reda, mislimo da smo pametniji od celog sveta i velicamo Nasu tradiciju a tudju omalovazavamo,...potrebno je vreme da realno sagledamo gde smo mi u svim aspektima drustvene aktivnosti, pa i u ribolovu. Smatramo amere za mladu i latentnu naciju.... Mnogo ce vode da protekne mutnom Moravom dok mi shatimo da ovde stvari idu polako i da se utakmice dobijaju na penale. Volim ja nas blesavi narod, ali kako britanac da objasni srbinu da je pecao na vestacku musicu jos dok smo mi jeli srebrnom viljuskom. Jestre da oni nisu znali za viljusku, ali nismo ni mi znali za musicu.
Boze zdravlja, svi mi sa foruma svedocicemo vremenom o tome koliko nas je bilo, kada smo poceli i koliko ce nas biti.
Ko jednom bude pocastvovan da u milosti prirode a na svojoj musici oseti car borbe sa njenim velicanstvom potocno pastrmkom ili gospodinom lipljanom, zauvek je prepusten mastarenju o ponovnom susretu.I brojace dane od kada se reke zamute i lede, pa sve do dana kada se pojavi prvi zelen list, ptica zapeva istu pesmu, vrba pukne i sve se oko vode oboji u zeleno.
Sad', nisam siguran sta je starije jaje ili kokoska. Astraeus ili nesto drugo , ali ja jednog lipljna na muvi necu menjati za 10 stuka na varalici.
Necu osuditi varalicare. Lep sport, lep pribor, setnja, priroda, aktivnost, uzivanje u blagodetima prirode ecs...sve sam to prosao i smejao se ljudima koji kampuju pored vode, a i ja sam sa drustvom kampovao, pa plovkario iz vode, pa varalicario, pa na kraju evolutivnog puta musicarim i tacka. Samo to i nista vise.
Eto ja smatram varalicu kao stupanj u evolutivnom procesu kroz koji prolazi jedan ribolovac. Onaj koji se tu zadrzi nece uspeti da prenese svoj kvalitetan genetski kod na buduce narastaje i kao losos ostaje da ugine na polovini puta do maticne reke. Musicarenje je grana ribolova u expanziji, a retki koji uspeju da spoznaju cari i lepotu ovog kraljevskog sporta, zivece zivot nerazumljiv i cudan prosecnom gradjaninu, pa i onome koga komsiluk zna po opojnom mirisu ribe koji se siri iz njegovog dvorista nedeljom popodne.