Drugari, polako! Pa ovde je tema
nišavski klenovi, a ne barski klenovi. Obožavam i jedne i druge, ali molim da se postovi rasporede po temama. Mislim da ima posebno mesto za barske klenove.
Merak mi da pišem o trćenju nišavskih klenova, pa ću se prisetiti i jednog lepog popodneva u Belanovcu, na srednjem toku srpske mušičarske lepotice, iz vremena kada je bila "prava".
Iskočio sam iz voza oko 13 h, tog prelepog julskog dana, davne 1992. godine. Dovoljno bi bilo da vam napišem "Nišava pre Zavoja", ali ima još. U rukama sam imao veoma kvalitetan štap, nezamislivu alatku za većinu ovdašnjih (onda veoma retkih) mušičara. Browning Graphite Titanium 864. Motka, koja je na mestu spajanja dva dela bila tanka kao drvce šibice. Savršenstvo od štapa, ali tada nije bilo savršenstva od muve, bambule, pa mi je kutija bila puna muva poput witch, black zulu, red tag...
Sećam se da sam tog dana selektivno lovio klenove. Kako neko kaže, selective harvest. Kada bih zabacivao muvu, među lako uočljive ribe, pazio bih da mi je ne pokupi neki klen manji od 500 g. Na mestima gde se ne bi video dovoljno krupan komad, ne bih se ni zadržavao, a kada bi neki hitri youngster pokušao da ispred tromog glavonje mazne muvu, brzo bih izvlačio kako se to ne bi desilo.
Ma nije to bilo samo tog dana, već na hiljade puta.
1992. godine u Nišu je bilo manje od 10 korisnika mušičarskog štapa, veoma skromnih ambicija. Sada ima preko 300 onih koji obožavaju da rade isto što sam i ja oduvek voleo- da mušičarskim priborom heftaju nišavske klenove. Mislim, prvo to, pa onda sve ostalo. Zar ne, Nišlije? Kada je Nišava bistra i mala, a vreme lepo, ne ide se na druge reke, niti ribe. Sasvim je dovoljan
nišavski klen.
