Sta je to u ljudskoj psihi,kakva je to tenzija i potreba za nametamnjem pravila,zakona i raznih vrsti ogranicenja,dali je to ljudsko bice dostilo mentalni maksimum u degerativnom i metavizickom smislu ljudskog bitisanja ili je jaka manjina nametnula volji pukoj gladnoj masi,nametajuci joj pritom surova pravila prezivljavanja u licemernom neoliberalnom svetu izopacenosti.Kakva je to potreba iskrivljenih pogleda ka nekom i necim,dali je to strah da neko vuse ne pregladni od mene samog,strah da necu imati nesto vise od njega ili je mozda po kozna koji put ponovljena filmska fraza da je komunizam i briga u socijoloskom pogledu ,,da samo ja imam da jedem,,.Ne volim da mi niko i nista brani,jer se onda kod mene javlja zelja i stvara izazov za krsenje pravila,verovatno moja potreba za neogranicenom slobodom,zato se i vladam licnim pravilom da nebranim nikom nista.
Covek sam nista ljudsko mi nije strano..