nije vezano za naslov ,al jeste za dalju diskusiju
elem ne znam ko je pisao,dobih sliku al kao da je iz moje glave izvlacio reci
mene ono sto je iz okorelog varalicara privuklo(a jos odavno potajno privlacilo) jeste bas ta lepota musicarskog zabacaja i smisljanja cele situacije prezentacije kako bi to izgledalo dobro-prirodno ili kako vec je potrebno
ako vam se generalno peca na takve sisteme bolje da uzmete varalicarski stap i pecate ko ljudi velike ribe i uzivate maksimalno,jer ono sto odvaja tehniku varalice jeste to sto morate u glavi stvoriti sonar kojem prst prenosi kao sonda sve sto se desava na dnu ,jer niste u mogucnosti videti isto,al morate osetiti gde se nalazi na dnu,u kakvu je struju usla varalica,dal ponire ili se izdize,gde u svemu tome mozete ocekivati udar a,a da se potpuno slepi
isto takvo misljenje imam i o musicarenju,videti kako se krece voda,u kom reonu prezentovati musicu da bi vodena struja nanela tu istu prirodno na ribu koja se hrani... to je ono sto krasi musicarenje,bas ta umetnost...
ako sluzi samo da se napecate sto pre i lakse.. pa hej zar nije lepse zamarati soma od 10kg ili lepe smudjeve nego li pastrmkice po potocima
opet sa druge strane u takmicarskom ribolovu svaka draz gubi smisao,jer osnovni cilj je na sve dozvoljene nacine izvuci sto vise ribe i to i jes jedini cilj,a koji opet obezvredjuje lepotu uzivanja
sve u svemu zato me takmicarski ribolovi nikad ni nisu zanimali
