Do šugave 91. rastao sam vrlo blizu reke Drave u Osijeku ali to nije reka mojih uspomena. Za mene postoji močvara uspomena

odnosno
Kopački rit. Jedina riba koju sam volio i pecao bez imalo želje da probam i druge ribice je bila štuka. Od svoje šeste godine tamo sam blinkerisao jako često i nalovio toliko štuka da je to za neverovati. Sečam se još kao klinac kada smo se autom približavali močvari uvek sam otvorio prozor i voleo sam onaj miris. Taj miris močvare kopačko rita mi je govorio i obečavao ogroman ulov mooje tada omiljene ribe (štuke). Posle svih tih lepih godina lovio sam svuda gde sam stigao i sve što sam stigao. Još uvek je štuka bila No 1. Onda jednoga dana se nastanih pored
Dunava :

......... i to postade moja reka uspomena. Pogoleme ribe, kidanja, razočarenja, uspesi, žalosti i radosti,
velika ribolovačka škola. Tu je odmah bila i reka Vuka koja se uliva u Dunav a na njoj sam prvi put uvatio ribu na umetnu muvu (moj prvi pokušaj imitacije lutke tulara). Zadnji put kada sam lovio na Dunavu iz čamca (2006.) mušičario sam samo krupne šnajdere (dvoprugaste uklije) i po kojeg sabljara suvom muvom. Ja sam bio tako zadovoljan i spokojan kao kada sam u omiljenoj salmonidnoj reci do pojasa. Nije mi bilo važno što nisam bio na nekom limanu jureći bucova ili smuđa, štuku ili soma...bio sam sasvim zadovoljan

Divio se toj ogromnoj vodi nakojoj sam mnogo toga proživio.
Evo i slika sa mog zadnjeg Dunavskog pohoda