Ja, zapravo, razumem bojazan 100ke za tačnost mojih merenja. Kad malo bolje razmislim, ne ume baš svako da izmeri temperaturu vode. Ima ljudi koji ni to ne bi umeli. Ne slažem se da se treba školovati za merenje temperature vode, pH vrednosti, tvrdoće, količine kiseonika... Dovoljno je da imaš volju, opremu i uputstva stručnjaka.
Na primer, u akvaristici se veoma često traži, ne samo poznavanje "hemizma" vode, već i način njegovog kontrolisanja i menjanja. Onaj ko ne zna kako povećati ili smanjiti pH ili tvrdoću vode, smatra se akvaristom- početnikom. Onaj ko ne bi umeo da prepozna najrazličitije uslove za život riba, ne bi mogao da u svojim akvarijumima razmnoži osetljive ribe. Reći jednom ozbiljnom akvaristi da ne ume da izmeri ni temperaturu vode nije uvreda, to je smešno....
Postoje optimalni uslovi za život potočne pastrmke, ali u prirodi optimalni uslovi za život bilo koje životinjske vrste nisu stalni i ne traju večno. Ne treba misliti da je pastrmka posebno osetljiva vrsta. Ni crvenperka, bucov ili deverika neće živeti u lošim uslovima. Pastrmka traži jedno, a ove vrste drugo. Ubacimo linjaka u Visočicu. To je isto kao da ubacimo potočnu pastrmku u muljevitu baru.
U bujičnim planinskim rekama sada je temperatura vode niska i izlazi iz optimalnih temperatura za život potočne pastrmke. Srećom, količina rastvorenog kiseonika je u hladnijoj vodi veća, pa p.p. nema i taj problem. Na temperaturi ispod 6 stepeni, ova riba se ne hrani, ne vari hranu, ne kreće se... Kao da čeka da prestanu nepovoljni uslovi za njen život. Manje je poznato da pastrmke nisu ljubitelji isuviše hladnih voda. Štaviše, neke ciprinide bolje podnose niske temperature od pastrmki. Kada je voda pretopla, pp takođe mudro ćuti i čeka da se uslovi u kojima se nalazi vrate na optimum.
Potočna pastrmka odlično podnosi variranje bistrine, temperature, količine kiseonika...Odavno bi izumrla da nije tako. Priroda ju je obdarila strpljenjem i mogućnošću prevladavanja svakojakih problema, baš kao i svaku drugu životinju. Ipak, ne može ni ona da toleriše preduga iskakanja iz optimalnih uslova, pa zato naseljava gornje tokove reka, sa velikim procentom rastvorenog kiseonika i što manjim kolebanjima temperature.
Gledam ove moje diskuse u akvarijumima. Oni prestanu da se hrane kada im temperatura vode padne za
dva (!) stepena i u roku od nekoliko sati ih napadaju paraziti koje je posle teško zaustaviti. Ne mogu normalno da žive, a još manje da podignu mlade, ako tvrdoća i kiselost vode nisu na određenoj vrednosti koju je veoma teško napraviti. U prirodi žive samo u jednom slivu na celoj planeti i verovatno nigde drugde ne bi mogli. Upoređujem to sa potočnom pastrmkom, jednom od najrasprostranjenijih riba na planeti, čija optimalna temperatura ima raspon od najmanje 10 stepeni, a odlično podnosi od 3 do 23 stepena (raspon-20 !) i bezmalo ne mari za tvrdoću vode.
I posle slušam kako je potočna pastrmka jedna od osetljivijih ribljih vrsta. ???