Vođenje imitacije odrasle velike kamenjarke
Odrasle (krilate) velike kamenjarke polažu jaja na ljute brzake kamenitih, bujičavih reka. Poneka završi na vodi i može postati zalogaj ribe, najčešće pastrmke. Najuspešniji ribolov suvom muvom, velikom kamenjarkom, odigrava se baš na najbržim delovima toka, gde je reka toliko ispunjena mehurićima vazduha, da takve tokove možemo nazvati bele vode, po uzoru na "white waters", kako to kažu Kinezi. Međutim, najveći problem kod sveobuhvatnog imitiranja i prezentacije velike kamenjarke je vođenje zabačene muve.
Jasno je da bi i ovaj tip suve muve morao da ostane oslobođen neprirodnog povlačenja (drag free), ali kako to izvesti u uskovitlanoj vodi, punoj slapova, džepova i vrtloga? Ono što smo vežbali na liv.... :-X ne daje nikakve rezultate. Logika koja nam se razvila na travi, potpuno je nemoćna između stena i slapova. Switch, roll, double haul, ovaj ili onaj pickup, extreme distance...blede u magli koju stvaraju kao prah sitne kapljice iz brojnih slapčića. Šššššššš, RRRRrrrrrrrr, čuje se zaglušujuća buka, koja neverovatnom brzinom briše sva nebitna sećanja. Treninzi u "idealnim" uslovima nisu imali nikakvog smisla. Prezentacija muve na bujičavim rekama velikog pada, veoma složenog toka, zahteva iskustvo
sa njih samih. Još ako treba pravilno voditi suvu muvu, veliku kamenjarku, teško je naći rešenje...
Ja imam jedno veoma prosto ali jedino dobro rešenje. Zamišljam kamenitu, polubelu, veoma uzburkanu rečicu, širine do 10 m. Kretanje po obali, sastavljenoj od ogromnih stena, je veoma teško, a kroz vodu, na čijem dnu su iste takve stenčuge plus voda koja snažno nosi sve pred sobom, je još teže. U stvari, kretanje po ovakvim mestima je samo po sebi opasno, što povećava količinu izlučenog adrenalina. Dobro je što adrenalin ubrzava rad mozga, pa će se svakom ko ovo čita, svaka ova reč pojaviti u trenucima dok jednom nogom stoji na jednoj, a drugom na drugoj steni.
Prilikom lova pastrmke suvom kamenjarkom, treba se kretati i zabacivati
uz vodu. Pastrmka u ljutim, belim, brzacima nas teže uočava i, ako smo dovoljno vešti, možemo joj prići s leđa na par metara. Na taj način, nameštamo se na idealnu poziciju za prezentaciju. Jedini način da se izbegne zanošenje muve i njeno nepravilno kretanje usled turbulencije vode je,
da nijedan deo našeg sistema, osim muve i predveza ili samo jednog njegovog dela, ne dodiruju vodu.
Dakle, zabacuje se samo dugačak predvez (duži od 4m) i nešto malo konca. Da, da, samo metar-dva konca visi sa vrha štapa, a sve ostalo je predvez. To je sasvim dovoljno da veliku kamenjarku spustite na 5-10m od sebe.
Kada muva dodirne površinu vode, istog trenutka visoko podignite ruku sa štapom i trudite se da što više strune i ceo konac budu iznad vode. Gađaju se džepovi u brzacima i samo ovako neće biti opasnosti da nekoliko cm udaljeni buk povuče muvu.
U uslovima koje sam opisao, nema nikakve šanse da bilo kakvo drugačije zabacivanje i pristup daju rezultate. U belim vodama nema boljeg površinskog mamca od suve velike kamenjarke. To što se mušičari izbliza, doprinosi da ceo doživljaj bude veoma uzbudljiv, jer kada pastrmka skoči na mamac, kao da je iz obližnjeg kamenja izronila. Kontriranje na malim udaljenostima i ovako zategnutom sistemu je lako izvesti i promašivanja su retka, a o borbi sa ribom koja skače između najvećih brzaka, slapova i stena, bolje da ne pišem.
Savladajte ovu efikasnu tehniku vođenja velike kamenjarke u brzim vodama i uživajte u jednom od najuzbudljivijih ribolova suvom muvom. Nije teško.