Moram malo da se "nasalim" sa Simpsonom. Nadam se da nece opet da se naljuti. Kaze da probam da treba da probam da prebacim 10 metara sporim stapom. Pitam se: Deset metara cega? Kad se ja prisunjam pastrmkama, lipljenima i klenovima, oni su obicno vrlo blizu meni, tako da kad bih prebacio 10 metara, verovatno bih prebacio desetak ozbiljnih riba. Znam musicare koji "frljaju" i po 30 metara, posle 30 metara neopreznog gazenja i talasanja cele reke. Porucujem im: I 50 METARA DA BACITE NIJE DOVOLJNO KAD RASTERATE SVE RIBE NA 100 METARA OKO SEBE!
No, ostavimo zezanje. Izgleda da zaista treba sagledati svoje potrebe. Neko zaista ima potrebu da sakuplja razne stapove. Neka. Neko misli da mora da baca mnogo daleko. Sto dalje. Za to je potreban poseban "kombo". Potreba je to. Neko bi da se sunja kroz dzungle i zabacuje kratko. Mozda niste znali, od toga ce vas jos brze zaboleti ruka ako nemate odgovarajuci pribor. Eto, i za to treba poseban stap.
Ali ima jednostavnog resenja! Ugledajte se na iskusnijeg musicara koji obilazi iste ili slicne vode kao vi. Jos ako uspesno lovi bas onakve ribe kakve biste i vi, nema dileme. Kupite isto ono sto i on ima. Na primer, musicari ljubitelji zabacivanja u dalj imaju svog uzora i svi redom koriste isti ili veoma slican pribor njegovom. Ja to prepoznajem i to ne treba skrivati. Nas poznati musicar Aco Ivanovic, poznat je po izuzetno dalekim zabacajima. Izgleda da je u tome najbolji u Srbiji. Veliki broj musicara sa Drine i slicnih reka, pokusava da ga "skine". Medjutim, to je tesko primeniti u slozenijim uslovima koje pretpostavljaju musicarenje klena ili pastrmke na manjim rekama. Oni koji su opredeljeni za "bacacke discipline" izbegavaju musicarenje na takvim vodama i, cesto ga smatraju nezanimljivim, a ponekad i nemogucim. Zato postoje sasvim drugaciji musicari koji nalaze sasvim drugacije uzore. Onima koji znaju kako se uspesno musicari na manjim rekama, "bacaci" su smesni. Citav taj pristup im je smesan. Ne prihvataju ga. U njihovim uslovima potreban je drugaciji pribor i oni se ugledaju na nekog ko na njihovom terenu ima uspeha. Takvih "uzora" ima malo vise, jer u unutrasnjosti Srbije, na manjim rekama ima i mnogo vise musicara. Tu se najvise ceni umetnost zabacivanja kroz nadvijeno granje, backhand, roll cast, brze promene pravca konca u toku zabacaja, kontrola zabacene muve u veoma slozenim kretanjima vode... neko to smatra umetnoscu zabacivanja, a neko gleda da baci sto dalje i u tome uziva. I jedno i drugo je lepo za oko i neki misle da zahteva razlicite stapove. Mozda.