Zakula je prebrz, sto nije dobro. Njemu se zuri. Ja ga razumem, ali trebalo bi da koristi kocnice. On bas drvlje i kamenje baca na Simpsona, a jos ga nismo ni (licno-uzivo) upoznali. Ja znam da bi taj susret bio prijateljski i pun razumevanja. Zamisljam taj trenutak ispunjen srdacnoscu i zajednistvom.
Vidite li da Simpson sprema torbe i motke za neki revir. Zato mu igraju i zivci i prstici po keyboardu, a i trtica po stolici. Dok pise, zamisljam ga kao Jerry Lee Lewisa dok svira "Drinkin' Vine Spoo-dee O-dee". Ako ubode par pastrmki i sitnih lipljena, smirice se i uljuditi. Pa zar niste svi tako nervozni pred dugo prizeljkivani ribolov? Narko-manu ili Flyfisher-manu (slicno je) oprastaju se gresi koje cini u apstinencijskog krizi.
A moj avatar je DJ FRIENDLY gramofon, koji jos nisam probao, jer se ne radi o Technics-u, kakva sam dva imao na radnom stolu godinama (davnih osamdesetih i devedesetih), vec o novom modelu, koji je zamena napravljena u firmi JB SYSTEMS.
Jos jednom da cacnem zalutalog Beogradjanina. Secam se kada sam u jednom od najvecih klubova na dalekom mediteranskom ostrvu Kritu radio sa po tri gramofona, uz pomoc dva asistenta. Jednog iz Kanade, a drugog iz Soluna. Stalno su mi prilazile strankinje i trazile da im pustam neke glupe pesme. Uvek se cula graja mladih lepotica ispred mog mastermiksa. Veselju i dobrom raspolozenju nikad kraja. Sve to su pomalo tuzno gledali neki moji prijatelji iz beograda, naravno, sa strane. Nikada im nije bilo jasno kako sam ja, nislija, Dee Jay i to, pravi, internacionalni, a oni beru narandze i prodaju krofne. Neko ih je lagao da je Nis u svemu dibidus zaostao grad. Potpuno su zbunjeni kad otkeiju da nije tako.
Mozda zbog te nase toboznje zaostalosti Simpson misli da ne umemo da odaberemo adekvatan stap za musicarenje. Ovo na kraju sam dodao da bih ostao u "temi".