Večeras me dobro zajebao krupan smuđ.Izađoh oko pola devet na vodu,voda minimalac,gusti crni oblaci sa svih strana nadiraše ka gradu,varaličari ništa,smuđu ni traga.Razduvao se dosadan vetar,umeren,pred kišu.Pokupiše se svi sa vode.Ne odustajem,vežem belog fox strimera i zabacujem što dalje na otvorenu vodu.Prvih par zabačaja,mrtva vožnja,ni udarac.Skraćujem daljinu,agresivnije povlačim.Odmah udarac,jak,sitan smuđ.Sledeća vožnja,pravo na vodu,puštam da struja ispravi kompletan sistem i krećem sa kratkim trzajima sa čestim pauzama.I baš u jednoj od njih lagani "tak".Kontra i štap ostaje savijen.Sedmica je dosta žilava ali se u dva pumpanja savila kao kifla,treće pumpanje i osećam labavu strunu.Srce bije kao ludo.Volim i mrzim taj osećaj.Kiša počinje i pakujem se.Dobro je,krupan polako ulazi...