Jao,kako sam večeras bio spor i dekoncentrisan a imao sam dva udarca u pet minuta kao iz knjige!Ali ajde,sporost bih mogao da pripišem činjenici da sam dva dana patio zbog prehlade pa sam danas malo živnuo.Dunav ne veliki,ali jak,pustili su vodu da juri.Nigde kedera,nigde pljuskanja.Gledam onu vodu kako nosi,izgleda mi kao par dobrih smuđolova iz prošle godine.Namerno se pomerim iz svetla u pomrčinu,nekih 30 metara uzvodno.Bacam nekih 10. metara od obale,cucla strimer u laganom leru.Prvih desetak metara prelazim bez ikakvog udarca.Već me napušta osećaj a hvata me letargija.I onda,nije to bio udarac,nego je nešto pokupilo strimer i krenulo ka otvorenoj vodi,kao rukom ponešeno.Mislim da mi je čitava večnost trebala da shvatim da je smuđ zgrabio strimer i krenuo od obale.Dok sam ja kontrirao već je bilo prekasno.Psujem i ne mogu da verujem.Tržem se malo i bodrim samog sebe jer sam ispao budala.Bacam na isto mesto,vučem agresivnije nekoliko zabačaja ali ništa!Pomeram se dalje nizvodno, i ponovo desetak metara nemam nikakvu akciju.Opet me hvata neka obamrlost,i baš tada mi tresne jako i kratko,pravi udarac dobrog smuđa.Kasnim sa kontrom dva minuta.Neverovatno,obliva me neki hladan znoj od nervoze i od bolesti i reših da napravim pauzu.Nikako nije bilo moje veče,a voda je nabila dva dobra komada u obalu koji su se stacionirali na desetak metara jedan od drugog,čekajući da im voda donese plen.