Čini mi se da sam već video neke tekstove gosn Simonovića na temu proširenja makedonske pastrmke, u nekom od naših časopisa.
Nažalost, u našim rekama, jezerima i barama, već ima puno pridošlica i neželjenih gostiju. U stvari, to i nisu više gosti, već pravi domaćini, pa čak i gospodari nekih naših voda!
Srebrni karaš, patuljasti somić i sunčanica su toliko rasprostranjene širom Evrope, da se moramo pomiriti sa njihovim prisustvom i navići se na njega. Nemoguće ih je iskoreniti, a baš to su vrste koje su poznate kao najveći riblji korov.
Proširenje makedonske pastrmke u slivu Nišave je još jedan nezaustavljiv proces. Većina pastrmki ulovljenih u Nišavi su makedonske. Izuzetak su one kojima se poribljava. Ja ne vidim način da se spreči njihovo širenje. One su jednom pobegle iz nekog ribnjaka u Bugarskoj, na Jermi, i više ih niko ne ubacuje, niti raznožava. Bar ne u Srbiji.
Znači, prilagodila se životu u drugom slivu i tu se sama razmnožava. Proizvođači mlađi proizvode samo potočnu pastrmku, kako na vrelu Moravice (istočne), tako i na vrelu Visočice.
Retko ko razlikuje potočnu i makedonsku pastrmku. Velika većina ribolovaca ni ne zna da u Nišavi živi i ova druga.
Ja sam u Nišavi lovio i jednu i drugu vrstu. Nisam ulovio, niti video ribu za koju bih posumnjao da je mešanac. To me začuđuje, jer znam da da žive zajedno i mreste se u istom periodu.
Brane u Sićevu i Ostrovici nisu zaustavile makedonsku pastrmku. Ja sam je ulovio kod Niške Banje još 2003. godine.
I ja sam protiv neplanskog unošenja novih vrsta riba u naše reke, ali ovo je isti slučaj kao sa drugim ribama koje su se neplanirano odomaćile kod nas. Mislim da se treba navići na to da je makedonska pastrmka naselila celu Nišavu, baš kao što je nastanjuje srebrni karaš i sunčanica.
Kada uporedimo "štetu" od makedonske pastrmke, sa onim što čine sunčanice, babuške i cverglani, nije teško prihvatiti ovu zalutalu, ali lepu i korisnu mušičarsku ribu. Nemamo izbora.
Samo treba proveriti, da li ove dve vrste uopšte pokušavaju da se mreste jedna sa drugom. Ako to ne rade i ako makedonska zauzima mesta na kojima potočna ne bi živela, onda i nije tako strašno što je ima. Ako nam je bilo suđeno da u Nišavu uđe neki novi "uljez", kao što to biva u proseku na svakih desetak godina, ovaj je bolji od ostalih. To nas teši.
P.S.
U pritokama Nišave, sa izuzetkom Jerme u kojoj makedoska pastrmka apsolutno dominira, poput Temske ili Koritničke reke, lovio sam samo potočne pastrmke, nikad nisam ni video da je neko ulovio makedonsku. Čudno.
Nažalost, u našim rekama, jezerima i barama, već ima puno pridošlica i neželjenih gostiju. U stvari, to i nisu više gosti, već pravi domaćini, pa čak i gospodari nekih naših voda!
Srebrni karaš, patuljasti somić i sunčanica su toliko rasprostranjene širom Evrope, da se moramo pomiriti sa njihovim prisustvom i navići se na njega. Nemoguće ih je iskoreniti, a baš to su vrste koje su poznate kao najveći riblji korov.
Proširenje makedonske pastrmke u slivu Nišave je još jedan nezaustavljiv proces. Većina pastrmki ulovljenih u Nišavi su makedonske. Izuzetak su one kojima se poribljava. Ja ne vidim način da se spreči njihovo širenje. One su jednom pobegle iz nekog ribnjaka u Bugarskoj, na Jermi, i više ih niko ne ubacuje, niti raznožava. Bar ne u Srbiji.
Znači, prilagodila se životu u drugom slivu i tu se sama razmnožava. Proizvođači mlađi proizvode samo potočnu pastrmku, kako na vrelu Moravice (istočne), tako i na vrelu Visočice.
Retko ko razlikuje potočnu i makedonsku pastrmku. Velika većina ribolovaca ni ne zna da u Nišavi živi i ova druga.
Ja sam u Nišavi lovio i jednu i drugu vrstu. Nisam ulovio, niti video ribu za koju bih posumnjao da je mešanac. To me začuđuje, jer znam da da žive zajedno i mreste se u istom periodu.
Brane u Sićevu i Ostrovici nisu zaustavile makedonsku pastrmku. Ja sam je ulovio kod Niške Banje još 2003. godine.
I ja sam protiv neplanskog unošenja novih vrsta riba u naše reke, ali ovo je isti slučaj kao sa drugim ribama koje su se neplanirano odomaćile kod nas. Mislim da se treba navići na to da je makedonska pastrmka naselila celu Nišavu, baš kao što je nastanjuje srebrni karaš i sunčanica.
Kada uporedimo "štetu" od makedonske pastrmke, sa onim što čine sunčanice, babuške i cverglani, nije teško prihvatiti ovu zalutalu, ali lepu i korisnu mušičarsku ribu. Nemamo izbora.

Samo treba proveriti, da li ove dve vrste uopšte pokušavaju da se mreste jedna sa drugom. Ako to ne rade i ako makedonska zauzima mesta na kojima potočna ne bi živela, onda i nije tako strašno što je ima. Ako nam je bilo suđeno da u Nišavu uđe neki novi "uljez", kao što to biva u proseku na svakih desetak godina, ovaj je bolji od ostalih. To nas teši.

P.S.
U pritokama Nišave, sa izuzetkom Jerme u kojoj makedoska pastrmka apsolutno dominira, poput Temske ili Koritničke reke, lovio sam samo potočne pastrmke, nikad nisam ni video da je neko ulovio makedonsku. Čudno.