Ovih dana lovim iskljucivo pastrmke. Lovim razne "sorte". Posetio sam i Visocicu i Jermu i Crni Timok i vise puta Nisavu. Sve to u roku od 10 dana. Najinteresantnije mi je da ih uporedjujem. Sve se jasno razlikuju.
U Jermi sam lovio ili ciste makedonske ili ciste potocne, verovatno poribljene. U Visocici se love klasicne potocare, a u Crnom Timoku veoma slicne, ali ipak malo drugacije. Ono po cemu ja razlikujem timocku je sivkasta boja tela (pomalo ruzna) i poveca glava. Sve pastrmke iz Visocice i C. Timoka imaju jasno odvojene crne i crvene pege. Makedonske iz Jerme su posebna prica, jer oupste nemaju odvojeni niz crvenih u odnosu na crne pege, vec one postepeno prelaze iz crne, preko bordo, do crvene, a i raspored im je nepravilan, kao i oblik pege.
E, dodjosmo i do nje, NISAVSKE PASTRMKE. Ona je sasvim posebna i drugacija od svih. Obavezno lici na potocnu, ali skoro uvek i na makedonsku. Tek jedna od deset je nalik cistoj makedonki ili potocari. Sve ostalo su izgleda mesanci, kojih ima puno i lice jedni na druge, tako da mi se cini da smo dobili novi varijetet, koji izgleda da daje potomstvo koje uziva i u pomalo zagadjenoj vodi.
NISAVSKA PASTRMKA ima krupne pege. Crne dominiraju, ali se skoro uvek pojavi i neka crvena, ali vrlo cesto zaokruzena ili zamraljana crnom bojom. Nema onog klasicnog cik-cak rasporeda crvenih pega, kao kod svih crnomorskih pastrmki.
Naravno, u Nisavi ima i cistokrvnih potocara,makedonki, kao i onih koje dolaze sa ribnjaka, poribljenih. Ipak, primecujem najvecu brojnost bas ove nove, specificne forme, NISAVSKE PASTRMKE.