zaista nikad bolja dva vezana dana na prevelikoj moravi, kao da sam na velikoj, pronadjoh neke terene i stvorih uslove da me bole misici, a musica POLICELONKA, kao spljosteni elipsoid da razbije vodu pri dubim zabacajima/vazno je da je deo do vode u tamnoj nijansi/ a vrbe i teren velike prepreke, naravno dug preliv a ja u polupocepanim, kao i uvek, cizmama, sav pribor na kraju blatnjavi a ne htedoh da ga perem u medjuvremenu dok riba atakuje. pola kila do kilo, ili i jace malo, nasukuju se gde treba kao na traci, ne kao ovih dana kada predjoh grdne kilometre, ja i moja crvena bicikla. U cekanju poslepodneva jedino sam u cucecem i sedecem polozaju oko vrba varao one do mere, posle ludnica kako se klen izbacao, a da nisam bio siguran koja je riba u pitanju, doduse pao je na ovu policelonku i kilas bucov koji se takodje nije mnogo opirao, zna da sam ja sav pregoreo na suncu da mi i usi pocele da se ljuspaju. ranijih dana na forsirane bambule i kafene-skoro nista, takodje slabo i na omiljenu zulu. a dosadni mestani kraj mosta u stublu, sa svima moram da razgovaram, samo da nebi dosli blize i smetali mi pri zabacivanju. boja musice, pokrova, nije znacajna, samo da probije musica vodu i zainteresuje aktivnog klena. voda ne toliko hladna no velika dakle kao leti velika morava/skoro i da se ne smanjuje danima/ pa je tesko pronaci nezauzet teren, sjatili se stukatori i drugi u lepe jesenje dane/mnogo je kucica i dascanih sedista na odsecenom moravskom drvecu/, bere se ili krade pasulj po polju, brojni bageri dosta ometaju nama ribolovcima, cak sada i nedeljom. poceo sam i da gluvim od ovih brojnih balirki oko seoskih terena!
Steta sto se nadalje ne najavljuju lepi dani, da nadoknadimo prohujalo leto!